Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vaginalniredizajn

Marketing

Ni vrit ni mimo

Popio je jutarnju kavu pa nastavio prema poslu. U glavi mu je tunjalo od prijašnje večeri i dok je razmišljao o tome kako noćas možda nije trebao popiti zadnjih nekoliko pića odlučio je da će danas s posla ranije pod izlikom da mu nije dobro. Nadao se samo da će doći kući prije no što počnu valunge. Sparkirao se pred zgradom i ušao polaganim ali samouvjerenim korakom, kimajući glavom portiru i kolegama. Pritisnuo je broj 5 u dizalu i osjetio kako mu gravitacija pritišće mozak odozgo prema dolje. Prošao je pored tajnice, otvorio vrata i ušao, zatvorio ih te se naslonio s uzdahom olakšanja. Za samo par sati biti će doma. Sjeo je i zamolio Ivanu da mu donese još jednu kavu.
-Sa puno šećera molim te Ivana.- mrzio je snobove koji misle da tajnica mora čistiti govna za njima jer su oni "šefovi". Od samog razmišljanja o tome zaboli ga glava još jače. Umio se i taman je ušla Ivana s kavom kad je izlazio iz male uredske kupaonice.
- Ako namjeravaš još dugo uništavati si život opijanjem i drogiranjem onda mi reci sada da si počnem tražiti drugi posao!
- Ne bi ti mene nikad ostavila, ni da sam najgori pijanac, ni da mi je bankovni račun u debelom minusu. Previše me voliš. - obriše lice ručnikom i prođe rukom kroz polukratku crnu kosu
- A da!? Nemoj biti toliko siguran u to. Djevojci u mojim godinama više ne pada na pamet trčati za nekim tko vrlo brzo klizi prema dolje. Osim toga ne dolazi u obzir da više ikad radim za kikiriki. Zato se saberi i počni radit' kako bog zapovijeda. - ustala se sa ruba stola na kojem je sjedila popravljajući smeđu suknju čiji rubovi su lagano dodirivali noge netom iznad koljena. - Možeš početi s tim da prestaneš pit svaki drugi dan u tjednu.
- To samo govoriš da me napališ - reče on sa smješkom i krene rukom prema njenoj suknji.
- Ne zajebavaj šefe! Odsjeći ću ti tu ruku ako pokušaš to još jednom.
- Pa nekad ti nije smetalo. Šta sad mi život nije tip-top pa ti se to ne sviđa!? Jebene žene! Pa da je bilo tko od nas stabilan ne bi vas trebao.
- Oh, ali bi. Svakako bi. - zajedljivo će ona
- Daj idi tamo i radi nekog boga, i nazovi onog malog reci mu nek dođe danas na razgovor, ima sreće šta si me raspizdila i što sam od jučer mamuran.
- Ufff, jadan dečko. - skinuo je cipelu i bacio za njom pogodivši vrata.
Pola sata kasnije i jednu kavu manje došao je David. Stao je pred vrata i pročitao ime utisnuto u vrata. Lucijan Dorat. - Tko daje ime svome sinu Lucijan!? - potiho je samog sebe upitao.

Ćelava glava svjetlila se na jakom svjetlu velike prostorije toliko bljeskavo da se čovjek pitao nije li je ulaštio nekim posebnim sredstvom za laštenje ćela, made by Mr. Muscolo. Lucijan se zamišljeno nasmijao ovoj pomisli podignuvši desnu stranu usnice u svoj tipični smješak. Svuda oko njega bila je gomila ljudi, pijavica ovoga grada, mafijaša, reketara, saborskih zastupnika, ovana i govana sa pripadajućim odličjima ili lijepim ženama predstavljajući isto. Pitao se što li samo želi ova prekrasna crvenokosa djevojka/žena sa onim ćelavcem očito mafijaškog porijekla. "Nabijem ga na njegov reket" proletjelo mu je kroz glavu, pa se još šire nasmiješio otkrivajući red zubi.
- A to je vaš lijek za ova dosadna primanja?
Trgnuo se nalijevo i ugledao oči premijerove kćerke Lee.
- Molim... Ne razumijem...?
- Pa stojite ovdje već 15-ak minuta i blesavo se smijete. Mora da ste u nekom zlom filmu, ili ste pomalo "off".
- Pomalo šta...?
- Pomalo "off". U smislu pomalo pomaknuti, smotani, šuk-šuk. "Ground control to major Tom"!
- Ne. - odgovori joj kratko i jasno sabravši se sad.
- Što ne?
- Pa nisam off. I u stvari nisam niti u zlom filmu jer ako znate pozadinu ovih seronja onda znate da nema dovoljno zlog filma koji bi mene učinio zlim a time i sam zao film zlim, u odnosu na pravednost koja bi njih snašla s obzirom na njihovu zloću u ovom filmu koji zovemo "zbilja". - brzo joj odgovori označivši navodnike rukama
- Zbilja?
- Aha. Zbilja.
- Zgodno. - nasmiješila se i otpila kratak, damski, poprilično graciozan gutljajčić bijelog vina iz visoke kristalne čaše.
- Lea.
- Lucijan.
- Mhm. Pretpostavljam da mi je drago.
- Pretpostavka moja temeljena na vašem smiješku je da je pretpostavka vaša točna.
U tom trenutku ćelavac priđe jednom od saborskih zastupnika te se pozdravi s njime. Njih dvojica se nasmješe jedan drugom kao da se već dugo i dobro poznaju, pa se zapute prema izlazu. "Redovito podmazivanje" pomisli Lucijan, prisjećajući se kako mu je jedan poznanik pričao kako su prali novac u njegovoj bivšoj firmi poklonima u obliku skupocjenih slika i umjetnina i potom prodavajući ih. Sve savršeno legalno. Legalno dok ne postane ilegalno. A ilegalno postaje kada državi i vladi prestane biti u interesu. U stvari ga to više nije previše diralo, ali ono što mu je stvarno smetalo, zbog čega mu je ponekada bilo zlo je to što svi oni "maskulinum maximus", kakvima se naivnim ljudima a posebice ženama čine, imaju muda malena poput dva zrna graška. Mladoga. Od skrupula su čuli samo pula i to na ulazu u Pulu kada polako slovkajući pročitaju ono što piše na tabli. Ono što mu je stvarno smetalo je to što upravljaju osjećajima, bez kontrole bez suosjećanja, bez empatije bilo koje vrste, licemjerno i agresivno. Kapitalistički. Lijevom polutkom mozga, proračunati samo za samozadovoljenje. Ništa drugo nije važno, samo ja, ja, ja.... "Nobody, and I mean nobody puts a ketchup on a hot-dog"





Post je objavljen 12.02.2009. u 15:38 sati.