Inspiracija, kao što vidite, i to, ni manje ni više, nego PODNEVNA;
*****
Hvata me post-poetsko ludilo, ponovno se javlja onaj alter-ego, ubitačno iskren, vulgaran i ciničan. Pisati, pisati, pisati!!!
Disati, disati, disati!!!!
Čak i iole nezanimljive žarulje postaju slijed nespretno posloženih okolnosti...
Čak i zamka sjena koje plove kroz odvod čine me sigurnom...
Čak i mahnita, bespolna svakodnevnica čini prepone autoceste broj 32 usnulim,,,,,
Ahhhhhh!!!!Riječi, riječi, riječi....
Moja Poezija JEST
Muškarac koji odbija odrasti
Nevidljiv
Jedva čujan beat
Koji sriče stih za stihom
Stih moje duše
Moje jetre
Srca
Pluća
I vagine
Sve dok se u grlu ne razlomi vrisak koji zatomi
I najmanju buku stada
Topot kopita sve je slabiji
Uživljavam se u vlastitu dramu
Astronaut koji slijedi
Vlastitu kozmičku Amazonu
Prijelom dva
tekst broj tri
Niz!Niz! Niz!
Narcisoidna
Orgazmična
I....falusna čak
Poezija se prodaje
Na štandovima
a stihovi su moji, moji, moji!!!!
Ali su kurve
Kurve s faustoovskim smiješkom
I ogrtačem u tonu sephie
Kajanja i lažne ljubavi
Koja sve poroke
Zamjenjuje ucjenom
Da, dragi
Ucjena je stvarnija od bilo koje
nabrzinu smišljene hvalospjevne ode
Za (uljepšanog)
Za tebe!!!
Post je objavljen 13.11.2007. u 12:29 sati.