Marketing
What's my age again?
Mda.... Naravno...
Neznan o čemu da pišem...
O jednoj temi o kojoj nikad za mene nebi rekli da ću pisat... o religiji i općenito o vjeri...
Na neki način sam shvatila da nikako ne vjerujem u pojam današnje Crkve. Dok je još u prošlosti Crkva stvarala svakakve probleme u nekim periodima prodavajući svoju svetu službu ili naplaćivajući svetu ispovijed i svakakve gluposti,danas se smatra da se Crkva promjenila... E sad ja postavljam pitanje jeli zbilja Crkva sad uporište nas kršćana u koju bi kao trebalo doć i opustit se,osjećat se prihvaćenim? Ja kao prvo,imam dosta protiv nekih svećenika i smatram da nisu osobe dostojne svog položaja... Neki svećenici me često razočaraju kritizirajući ljude druge župe ili slično i time stvarno daju do znanja da nisu dostojni širiti Božju riječ... Također ne vjerujem u pojam celibata,jer kako jedan svećenik može znati što je radost života ili kako može savjetovati bračne parove i obitelji ako i sam ne prolazi kroz taj dio života? Zašto me svećenici ružno gledaju kad nakon dužeg vremena dođem na misu? Zar se ne smatra dolazak na misu našom osobnom potrebom? Ja se uzdam u one večernje molitve preko kojih se izravno obraćam Bogu i na taj način smirujem svoju dušu... No,opet,kad krenem dalje,postavim si pitanje-jesam li ja zapravo vjernik? Tj.vjerujem li ja uopće da postoji neko vrhovno biće koje upravlja svime i dijele sretne i nesretne trenutke?
Tada se dio mene opredijeli za ona uvjerenja i poglede na svijet kakve imaju deisti.
(deisti-ljudi koji smatraju da je Bog stvorio svijet,ali više ne upravlja njime)
Vjerujem da je Bog stvorio svijet jer on jednostavno nije mogao nastati iz ničega... Ok,nikad neće bit izrečena dovoljno uvjerljiva teorija o nastanku svijeta tako da to puštam sa strane. Ali,onda dolazim na onaj drugi dio.
Dali Bog zaista upravlja svijetom?
Kad vidim koliko boli i patnje ima u svijetu,posumnjam u to...
Kad vidim koliko nevinih ljudi umire i koliko njih nema sreće u životu...
Čini mi se da na svijetu ostaju samo oni bezdušni ljudi,ljudi koji su napravili toliko zla da su im duše ocrnile.
Onda postavljam teoriju kojom na neki način tješim sama sebe-
možda Bog sebi uzima sve one dobre osobe i stvarno im nudi vječni život dok na ovom jadnom svijetu ostavlja zatupjele ljude ravnodušnog uma...
Ma ok,sad više neznam ni ča san napisala,jer mi se Mlačić nabacuje na icq,pa san dekoncentrirana 
...
Idem ja,čujemo se kad smislim neku zanimljivu temu...
LOVE YA ALL
Anušk@
Post je objavljen 12.11.2007. u 21:17 sati.