Marketing
Silent tears
Toliko cekam da vrijeme prodje da ono samo proleti pored mene, a ja se ne micem s mrtve tocke. Vrijeme me gazi, a ja samo stojim i razmisljam. Razmisljam o tolikim stvarima da se ta zbrka misli pretvori u nistavilo. Zestoki bas probija moje zvucnike, ali ja nista ne cujem.
U jednom trenu toliko sam sretna, a u drugom se sve rusi i vraca me u stvarnost. Cemu ta sreca kad je to samo iluzija? Cemu lijepe misli kad su nedostizne? Cemu pozitiva kad me ceka samo crnilo? Ne zelim ici dalje kad me tamo ne ceka nista.
Ne mogu slusati vise te isprazne rijeci ni rijeci pune mrznje i optuzivanja. Dosta mi je toga.
Post je objavljen 12.11.2007. u 17:34 sati.