Uličice, vijugave, zbrkane, snop gušteričinih repova, sve imaju isti, dijabolični, smjer: more, uvijek more na kraju svih putova, u oknu svih prozora. V.A. de la Roasa, Godina suše
Guram se u redove
u kojim ti dijeliš riječi,
mala su mi usta
i ne stane puno
upijam te kroz jagodice
stopala,
stomak mi je globus,
užarena kugla
Kada ti govoriš,
ja zanijemim
Na svome tijelu
sadim antene
kako bih čula rast
stabla na koje
naslonit ću čelo
i čekati
da me ganeš slobodom
u njoj utopit ću srce,
prije no krenem
na put prema južnim
dijelovima grada
Tamo su kandelabri
koji osvjetlat će mi put
Tamo je riječ,
tamo je more,
uvijek more