Marketing
Spoznaja Boga
Smatram da je najizvrsniji način spoznaje Boga spoznaja razumom. Svakodnevno se susrećemo sa najsubjektivnijim, ali i najpopularnijim i sveprisutnim govorom o Bogu, a to je govor prožet osjećajima. Svakako, osjećaje moramo imati, pa čak i prema transcedentnom biću u koje vjerujemo. Legitimno je, ali subjektivno i nedostatno za ispravnu, istinitu, vjerodostojnu i nadahnjujuću duhovnost i život, ravnati se prema osjećajima. Spoznaja Boga se ne smije ograničit na ono što je podložno mijeni, vremenskim (ne)prilikama, slatkoći trenutka...u biti nepredvidljivim izljevima hormona u krv koji onda uzrokuju ovaj ili onaj osjećaj, a povezuje se sa Bogom. Primjerice; čovjek doživljava ekstazu i puninu osjećaja slušajući gregorijanski koral. Zaklet će se u prisutnost Duha Svetog dok je slušao glazbu, a dogodio se sretni splet koji je uzrokovao bujicu hormona koji ga „razveseliše“. Hm, spoznaja Boga ili hormoni? Svaka osjetilna erupcija, pa bila ona uzrokovana i najpobožnijim koralom ili seminarom nije dokaz Božje opstojnosti ili ljubavi kojom nas obasiplje, već subjektivni doživljaj. Prema tome osjećaji ne mogu biti najbliže što opisuje Božju stvarnost u nama, jer ako bi tako bilo ta stvarnost bi bila ovisna o trenutnim osjećajima pojedinca. Još samo jedna mala digresija; vjernici koji isključuju razum u svojoj vjeri, a polazište i cilj su im osjećaji, vrlo su često skloni ekstremizmu, fanatizmu i nedosljednosti ili „magarećoj“ duhovnosti – ona koja sve shvaća doslovno.
Sa druge strane, razum ima sposobnost sintetizirati više stvari i donijeti sud. Sintetiziranjem osjetilnih, osjećajnih, umskih i instinktivnih segmenata pojedinac može dobiti kompletniju sliku ili spoznaju. Tim više, ako je taj isti pojedinac zdrava jedinka sinteza između osjećaja i uma može spoznati štošta pametnoga i doseći zavidnu razinu.
Ne mogu a ne spomenuti Sveto Pismo i spoznaju putem objave. Svaki iskreni katolik susreo se sa problemom nelogičnosti pojedinih odlomaka Svetog pisma. I danas je to kamen spoticanja mnogim „velikim“ umovima. Ako bi taj problem išli rješavat putem osjećaja ubrzo bi se našli u slijepoj ulici. Jedini ispravni pristup razumijevanja Svetog Pisma je razumom. I sada, ako vjerujemo da je spoznaja Boga putem objave moguća onda je to spoznaja putem razuma, jer samo razumom razumijemo Pismo. U ostalom, ne kaže li stara latinska poslovica: Nihil est in intellectu, quod non sit prius in sensu. - Nema ničega u razumijevanju što prije nije bilo u razumu.
Posljednje, spoznaja Boga je moguća razumom, ne i osjećajima, ali ako osjećaje prihvatimo na ispravan način i razumom si posvijestimo kako su osjećaji čista subjektivnost koja je prisutna, neizbježna i snažno utječe na nas, mogli bi te osjećaje iskoristit kao svojevrsno „gorivo“ i poticaj još većem naprezanju uma u spoznaji Boga, ali još više za vjerodostojan i čestit život na što smo u prvom redu pozvani. Naravno, spoznaja Boga definitivno nije čisto čovjekova zasluga. Bog je taj koji nam omogućuje spoznaju, ali na taj način što nam je dao najveći dar – razum. Koristeći ga na ispravan način spoznaja nam je praktički servirana na dlanu i potrebno je samo posegnuti i poslužiti se, svi smo pozvani, svima je besplatno.
Post je objavljen 11.11.2007. u 18:57 sati.