Od 27.10. sam kući. U Rijeci. Evo sad sam malo manje lijen pa da zaokružim tu cijelu priču.
Dakle bio sam kod fra Drage pa skoro mjesec i pol. Nakon toga sam htio u Burundi još jednom posjetiti časnu Lukreciju ali u Bukavu sam pronašao mail don Sebastijana da moram hitno za Kampalu, Uganda, zato što moram srediti vizu za Etiopiju. U međuvremenu je mene i Dragu posjetila Alenka i bila s nama u brdima tjedan dana, a kasnije nam se u Bukavu pridružio i Uroš, pisao sam o njima, Slovenci volonteri koji rade u Gomi u Kongu. Tj. Alenka je završila i sad bi trebala biti negdje na rijeci Kongo budući da se odlučila na to trotjedno krstarenje brodicom sumnjive kvalitete od Kisanyganija do Kinshase. Pitala je i mene da joj se pridružim ali meni se malo išlo kući.
Dakle, letio za Kampalu što i nije bilo toliko loše budući da sam vidio opet don Richarda, Poljaka salezijanca, o kojem sam već pisao, i Josaline. Viza je brzo bila gotova, otišao sam u ponedjeljak a u srijedu sam već bio nazad u Kigaliju. Rwandair express. Prvi put sam se vozio u avionu sa propelerima. Pa dobro.
I tako bio još par dana u Kigaliju dok se nije vratio fra Ivica sa puta pa sam išao kod njega u Kivumu par dana. 23.10., dan odlaska je brzo došao i odonda samo problemi. Dobro je neki put biti paranoik, pa sam ja natjerao Ivicu da me prvo vozi u Ethiopian Airlines samo da provjerim kartu koju mi je platila talijanska udruga VIS koji su i organizirali susret volontera u Addis Abebi pa su davali travel support. Došao ja tamo pola sata prije check in-a, budući da su promijenili vrijeme leta, aerodrom na drugoj strani grada, a žena mi za pultom govori da to što su oni meni poslali nije karta nego samo rezervacija koja nije nikada bi bila plaćena pa su je otkazali i za početak naravno da me nema na listi putnika. No sad da ne tupim sve smo riješili lovu posudili valjda će je i vratiti i ja i don Danko poletili zajedno za Etiopiju. Tamo je bilo jako lijepo, prvi dan smo imali razgledavanje Addis Abebe koja je predivna, na 2500m, stara kultura kršćanstva, ima preko 80% ortodoksnih kršćana, divne stvari, a i grad kao grad mi koji smo bili po drugim sredinama teško je bilo vjerovati da smo još u Africi. Ono, smiješ se navečer šetati po cesti i to. Pa dobro. Drugi dan je bilo radno, radionice, izmjenjivanje iskustava itd. Treći dan nažalost nisam mogao ići jer kad sam kupovao drugi put kartu nije više bilo mjesta pa sam morao ići dan prije. Što naravno nisam učinio, mislim otišao jer mi je let bio malo otkazan. Pa dobro. A i sutra je bilo komedije. Ma smijurija taj Ethiopian pa to je možda i najveća afrička kompanija ali neozbiljni skroz. Pa ko voli ubijat monotoniju u putovanjuu toplo ih preporučujem.
I tako dalje. Došao u Rim navečer, odmah na vlak, i to srećom sam stigao jer mi je jedan prijatelj dao svog vozača, naspavao se u vlaku i ujutro bio u Trstu. Izašao u kratkim rukavima pa sve nešto ja gledam ljude ubundani šalovi i te fore pa sam i ja obukao još jednu majicu da ne budem baš prečudan. U Trstu me čekaju sestre i šogor. Pa smo malo u šoping budući da bih se trebao malo prilagoditi novonastalim uvjetima. Pa smo kući i tako to. Veselo veselo. A kući nećak momčina. Pa nije me dugo bilo ali polako ćemo se nas dvojica upoznati.
U međuvremenu bio sam u Velikoj Gorici jednu subotu svjedočiti. I bila još jedna časna iz Nigerije i jedan fratar koji je bio u Peruu. Tamo sam i vidio svoje iz Zdenca i bome vidim radi se ovdje, radi se. Ima puno lijepih i vrijednih cura volonterki. Ma sve super. U Split bih trebao krajem mjeseca. U ponedjeljak sam u svojoj crkvi, u utorak RiTV, već sam dao par intervjua... Pa eto.
Sad kao tražim posao. Trebao bih i neki staž obaviti. Sve će se to jednom srediti.
Nego znate šta. Dobrodošli.
Post je objavljen 11.11.2007. u 11:06 sati.