Epsko kazalište
* utemeljitelj je Bertolt Brecht – njem. pjesnik, dramatičar i redatelj
* Brecht smatra da drama ima funkciju prodgajanja društvene svijesti; naglašava socijalnu detrminiranost likova; drama treba više djelovati na razum gledatelja nego na njihove osjećaje.
* umjesto iluzije i uživljavanja u lik, od glumca se zahtijeva prikazivanje ljudi i njihovih odnosa, a od gledatelja razmišljanje i prosuđivanje
* smatra da svijet treba mijenjati
1. trebamo ga razumjeti
2. moramo se čuditi stvarima koje nas okružuju i gledati ih kao nepoznate
3. to dovodi do novog, punijeg razumijevanja, do spoznaje
4. spoznaja je radost, zabava
* bitan je efekt začudnosti – omogućuje da nam se prividno poznato prikaže kao iznenađujuće i novo
* Brecht voli svoje kazalište nazivati filozofskim zato što se u njemu priča, razmišlja, prepire i istovremeno uživa u tom »prepirućem razmišljanju«
* Scene se u epskom kazalištu samo nižu, puno se priča, sadržaj je povezan pjesmama (songovima) koje izvodi jedan pjevač ili zbog (ima ulogu komentatora)
* Od gledatelja se traži aktivna misaona suradnja i zauzimanje stava prema pitanjima koje komad postavlja
* Gledatelj je promatrač koji treba odlučiti. Za Brechta kazalište priča, a gledatelj sudi.
* Svaki prizor je samostalan, spojen principom montaže i napetošću u krivuljama za svaki prizor
* Na pozornici se projeciraju filmovi ili dijapozitivi, pozornica se pomoću složenih strojeva brzo preobražava, radnja se prekida komentatorskim zborovima, pjesmama, spuštanjem ploča s natpisima ili statičkim podacima
* Epsko kazalište Brecht uspoređuje s uličnim prizorom u kojem očevidac okupljenim ljudima prikazuje kako se odigrava nezgoda
* Kod Brechta postoji otklon od tradicije time što unosi elemente romana u dramu. Brechtovo kazalište tako nije »čisto kazalište« kao što je to npr. kazalište apsurda, nego ono nastoji uspostaviti nešto poput sasvim nove umjetnosti
30. Kazalište apsurda
* nastaje 50-ih god 20.st. u Francuskoj
* predstavnici su trojica pisaca koji podrijetlom nisu Francuzi, ali žive i stvaraju na francuskom jeziku
Eugene Ionesco (ežen jonesko) – Rumunj – Vedri očajnik; Samuel Beckett – Irac, Arthur Adamov – Armenac
* Oni stvaraju tzv. antidrame – grč. drama – radnja, antidrama = radnje nema
* Termin teatra apsurda stvorio je kritičar Martin Esslin, a porijeklo toga termina svoje korjene vuče iz eseja Alberta Camusa – Mit o Sizifu
* Pisci tzv. antidrama dijele mišljenje da je suvremeni čovjek smješten u svijetu koji nema značenja ni konačnog smisla. Taj svijet je kaos u kojem se pojedinac mora osjećati osamljenim i preplašenim. U svome stvaranju polaze od nekih teza:
1. ljudski je život apsurdan jer nije ništa drugo nego polagano umiranje koje počinje u trenutku rođenja
2. čovjeka određuju samo njegovi postupci koji ne podliježu nikakvoj logici
3. jezik nije sredstvo komunikacije već sredstvo koje razdvaja ljude. Govor je samo kvantitativno nizanje glasova, klišeja i fraza.
Zaključak: Čovjek je neprestano i zauvijek sam!!!
* neki teoretičari nalaze korjene tetra apsurda u grotesknoj farsi ˝Kralj Ubu˝ (ibi) franc. pisca Alfreda Jarryja (žarija) – kralj Ubu je povampireni građanin, hedonist, lijenčina, glupan i nezasitni gramzljivac. Radnja se odvija u Poljskoj. Kralj je spreman uništiti sve svoje podanike: bogate – da se dokopa njihova bogatstva; siromašne: da se ne polakome na njegovo bogatstvo
* to je satira koja pokazuje kakve apsurdne forme poprima vlast kad se nađe u rukama diktatora
* Jarryja je smatrao da ne treba iznositi tzv. razumljive teme i sadržaje jer od toga otupljuje um.
* SAMO APSURD ČISTI PAMET I OŠTRI UM!
Post je objavljen 11.11.2007. u 02:24 sati.