A ma ne znam.
Malo sam se umorila.Malo bi opet u more.Na dubinu na kojoj se glasovi da se pobunjenička pokrajina Hrvatska OPET želi odvojiti od Catmara (iako je to logički nemoguće)i pripojiti nekoj čudnoj Zadužbini sa plavom zastavom i žutim zvjezdicama čuje tek kao slabo distorzirani odjek.Za tu zastavu je pokojni dvorski slikar,ministar očuvanja okoliša,arhitekt i slobodni mislilac Hundertwasser davno utvrdio da je jednostavno vrhunac neukusa i uniformiranosti.Njega nitko više ne pita ništa.On plovi vječnim morima na svom brodu zvanom Regentag negdje u zrcalnoj zemlji ispod Novog Zelanda,onoj u kojoj se diše pod vodom.
Spremam se na izbore iz ove svoje dijaspore,nekom...administrativnom greškom upisana sam u popis birača u toj čudnoj zemlji u kojoj se biraju klonovi.Oni glupavi što ne znaju da su klonovi pa svoje stanovnike ustrajno uvjeravaju da nisu,da su "iz naroda".Da ga čuju kako viče kroz svoje školjke napunjene voskom.Da ga vide svojim ribolikim očima koje su tek prazne staklaste špekule koje trepću upravljane daljinskim upravljačem zlog Dart Vadera,mračnog robota nesretnog djetinjstva.
Ja opet ne čujem ništa.
Dobri japanski geekovi što su nedavno bili u ceremonijalnoj posjeti Catmaru poklonili su mi napravu sličnu I-podu. Iz te naprave ne izlazi glazba već anulira sve okolne zvukove i podaruje ušima blaženu tišinu.
Kažu neka javim što mislim.
Trenutno ne mislim ništa,to je tako ugodno.
Znam da će me uskoro već netko prozvati i lažnim silogizmom navaliti na moju savjest,mog svetog anđela čuvara da MORAM birati jer eto je li i tako dalje.Kao da shizme nije ni bilo,vuk pojeo magare,salvete su se zgužvale i pojele skupa s vukom,magaretom i kolcom od ražnja.Lopte su opet nogometne, a ne glavate i zaboravimo sve.ČiČa MiČa i amen!
Ne,ne sjećam se zaista svega sa baš tolikom preciznošću.Neke sam stvari ipak izbrisala.Neke sam zapalila.Neke sam i sama prekrojila u nastojanju da preživim u azilu.Catmar je opet tu,istina.Priprema astrološku analizu predstojećih izbora po narudžbi jednog od kandidata koji želi ostati neimenovan.Znate kako to ide.Valja nedeljom u crkve.Cigankama poput mene ide se u gluho doba noći i ander diskajz.Tako to,vele,mora biti ,a ja šutim jadna ti sam svikla,tek pljunem pokoji zub što mi već ispada od vremena što me polako najeda.
Tu u Catmaru vrijeme ipak drugačije teče.Nekad stoji.Kraljica nekad roni u tišini,tripuje,samuje u onoj vrsti ugodne i blagotvorne osame koja je uvjet za opetovano druženje.
Društvo joj pravi tek pokoja sirena koja ne postoji,a vrišti isključivo ako se nema japanski bezvučni I-pod.
Ako se pak ima i emulator onda to zvuči uhuugodno ovako:
Post je objavljen 09.11.2007. u 16:43 sati.