Marketing
You have to trust me this tiime
Evo me danas,
živa sam, sretna, zdrava, zadovoljna.
Beskrajno volim. I dalje istu osobu.
Za koju su smatrali da neće uspjeti.
"On je bio taj koji me je naučio da poljubac ima dušu i boju..."
Otpisala sam ljude koji ionako nisu ništa valjali.
Pružila priliku drugima.
Zadnjih pola godine prolazi divnim tokom.
Nekako me sve to nagnalo da još više odrastem.
Otvorim oči i shvatim da ništa nije onakvo kakvim
se prikazuje. Da očvrsnem.
Ali, bez obzira na sve, imam njega.
Koji beskrajno mnogo znači.
Za kojeg želim da ostane tu.
Vidjeh, poželjeh, uzeh ga.
Prijašnji postovi na ovom blogu nisu bili odraz žalosti.
Niti trunčice patnje. Niti imalo proklete žalosti. Nikako.
Samo odraz fasciniranosti koščatim gadovima zastarjelih
gesta i djela. Sada shvaćam. Onda je bilo malo teže.
I stravično sam sretna.
Sretna što imam sve te divne ljude oko sebe.
Što su maskirani vragovi jednostavno izgorjeli
u vlastitim nedjelima i glupostima.
Imam sve što želim.
Divne prijatelje.
Dvije naj frendice.
Udarenu malu-veliku krizmanu kumu.
Divnu vezu od skoro 10 mjeseci.
Zlatnu ribicu.
Mogućnost odlaska na draga mjesta.
Etc.
I neopisivo uživam.
Post je objavljen 09.11.2007. u 10:06 sati.