Civitavecchia ih je, samo na korak od Rima, Vječnoga Grada, dočekala u svoj svojoj prelijepoj jednostavnosti...
Ni Megan ni Andro nisu znali što im je bilo posebno u tom gradu, što im se toliko svidjelo, zbog čega su ostali tako oduševljeni... Možda se radilo samo o jednostavnoj gostoljubivosti nasmješene konobarice malog caffea... i terase okupane vrućim, proljetnim suncem pod kojim su sjedili i lješkarili... ne obazirajući se na sve ono što se odvijalo u njihovoj blizini... A možda je tome bio uzrok vlasnik jednostavne trattorie (*1) koji ih je oduševio jednostavnom, a ipak tako dobrom pastom i neusiljenim, ljubaznim razgovorom... Tko bi to znao reći???
I Andro je dopustio da ga trenutak obuzme... da uživa u danu... i da živi taj dan... jednostavno i mirno... kao Dan Koji Nikada Neće Prestati... kao Dan Sadašnji...
Napokon je shvatio da u trci za Boljom Budućnošću gubi Sigurnu, Opipljivu Sadašnjost... i nije to više želio činiti... dapače... želio je tu Sadašnjost razvući u neku Blisku Budućnost... koliko mu već to bude bilo moguće...
Nekoliko je godina ranije bio u Rimu, na godišnjem odmoru... Dakako, glazbena asocijacija nije izostala... ovaj je put ona bila vrlo bazična, vrlo jednostavna... i samim time, barem njemu, vrlo lijepa...
Matia Bazar - Vacanze Romane
Roma dove sei?
Eri con me
Oggi prigione tu,
Prigioniera io
Roma antica citta',
Ora vecchia realta'
Non ti accorgi di me
E lo sai che pena mi fai?
Ma piove il cielo sulla citta'
Tu con il cuore nel fango
L'oro e l'argento e sale da te'
Paese che non ha piu' campanelli
Poi, dolce vita che te ne vai
Sul Lungotevere in festa
Concerto di viole e mondanita'
Profumo tuo di vacanze romane
Roma, bella tu
Le Muse tue
Asfalto lucido
'Arrivederci Roma'
Monetina e voila'
C'e' chi torna e chi va
La tua parte la fai
Ma lo sai che pena mi dai?
Vai, Greta Garbo di vanita'
Tu con il cuore nel fango
L'oro e l'argento e sale da te'
Paese che non ha piu' campanelli
Poi, dolce vita che te ne vai
Sulle terazze del Corso
'Vedova allegra', maitresse dei caffe'
Profumo tuo, di vacanze romane (*2)
Dok su, zaneseni toplim danom i mirisima paste sa salsom i bazilikom, u kojoj su se ocrtavali svi mirisi Sredozemlja, razgovarali o tome da je ipak započelo ono što bi se moglo nazvati neobjavljeno ljeto, (osjećalo se to u zraku) i premda je travanj upravo nekako prestajao postojati, gledajući se duboko u oči, osjećali su mirise, arome... ali i misli... onako duboko... tamo negdje... u dubini očiju... u njihovu miru... i u miru njihova glasa... i u jednostavnosti dana...
Prošetali su se do maloga trga koji se nalazio na samom rubu vrlo prometne luke... Na tome se trgu nije osjećala užurbanost grada i njegovih stanovnika, nisu se osjećale njihove tjeskobe, njihovi problemi, svakodnevica... i to im je savršeno odgovaralo... Na neki način, pronašli su za same sebe svojevrsno Utočište i nisu se od njega željeli odijeliti... uživajući u odličnom cappuccinu, na terasi malog caffea, na tri minute od užurbane vreve grada, pronašli su svoj mir...
I tada je Andro spoznao tišinu i mir svoga srca... u tom malom caffeu, spoznao je nemjerljivost osjećaja... koji su, nakon što su se koncentrirali i sažimali kroz neizrecivo dugo vrijeme u jednoj jedinoj točci Crne Rupe, sada (konačno oslobođeni) izbijali iz njegove duše eksplodirajući kao Supernova, tvoreći novo sazvježđe Svemira...
Već je i samim shvaćanjem vlastitih osjećaja osjetio onu nemoć, onu izgubljenost koju čovijek mora osjetiti suočen s neizrecivošću njegovih osjećaja... s neizmjernošću Nepojmljivog Prostranstva Svemira...
David Bowie - Space Oddity
Ground Control to Major Tom
Ground Control to Major Tom
Take your protein pills and put your helmet on
Ground Control to Major Tom
Commencing countdown, engines on
Check ignition and may God's love be with you
(Ten, Nine, Eight, Seven, Six, Five,
Four, Three, Two, One, Liftoff)
This is Ground Control to Major Tom
You've really made the grade
And the papers want to know whose shirts you wear
Now it's time to leave the capsule if you dare
This is Major Tom to Ground Control
I'm stepping through the door
And I'm floating in a most peculiar way
And the stars look very different today
For here
Am I sitting in a tin can
Far above the world
Planet Earth is blue
And there's nothing I can do
Though I'm past one hundred thousand miles
I'm feeling very still
And I think my spaceship knows which way to go
Tell my wife I love her very much... she knows
Ground Control to Major Tom
Your circuit's dead, there's something wrong
Can you hear me, Major Tom?
Can you hear me, Major Tom?
Can you hear me, Major Tom?
Can you...
Here am I floating round my tin can
Far above the moon
Planet Earth is blue
And there's nothing I can do
No, Andri je taj osjećaj, iako pomalo čudan (i do neke mjere neugodan) zbog same izgubljenosti, kao i zbog osjećaja nezaštićenosti kojoj je izložen onaj koji voli, ipak bio prihvatljiv... i on se prepustio svemu onome što se tek trebalo dogoditi... Znao da će se ionako zbiti samo ono što se nužno mora zbiti... A znao je i ovo:
'It's better to love and lost
Than to never have loved at all'
----------
(*1) tal. - gostionica
(*2) tal. – prijevod pjesme:
Matia Bazar – Odmor u Rimu
Rime, gdje si?
Bio si sa mnom
Danas zatvor si,
A zatvorenica ja
Rime, prastari grade,
A sada, stara realnosti
Ne obazireš se na mene
Zar ne znaš koliku bol mi nanosiš?
No, kiši nebo nad gradom
Ti, sa srcem u blatu
Zlato, srebro, čajne dvorane
Mjesto koje više nema zvonika
Slatiki živote, ti koji odlaziš
Na Lungotevereu u slavlju
Koncert viola i mondanosti
Miris tvoj i tvog odmora u Rimu
Rime, lijep si
S tvojim Muzama
Sa sjajnim asfaltom
'Zbogom, Rime'
Novčić i eto ga!
Netko se vraća, netko odlazi
Ti svoj dio priče odrađuješ
No, znaš li koliku bol mi nanosiš?
Odlazi, Greta Garbo taštine
Ti, sa srcem u blatu
Zlato, srebro, čajne dvorane
Mjesto koje više nema zvonika
Slatiki živote, ti koji odlaziš
Na terasama Corsa
'Vesela Udovica', metresa caffea
Miris tvoj i tvog odmora u Rimu
Post je objavljen 07.11.2007. u 22:34 sati.