Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/cvjetakmali

Marketing

Ljiljan (lat. Lilium)

Veliki rod lukovičastih biljaka koji je omiljen i poznat u svim krajevima svijeta.

Križanjem su dobivene vrste koje su lagane za uzgajanje pa bi doista bilo šteta propustiti priliku i ne zasaditi pokoju lukovicu u vrt ili pak u cvjetni lonac.

Svi ljiljani osim bijelog tzv. Madoninog ljiljana Lilium candidum mogu se saditi tokom jeseni ili u periodu ranog proljeća i to na dubinu od oko 15-20 cm što zavisi od veličine lukovice. Tlo neka bude dobro drenirano. Najbolje je na dno rupe u koju ćete položiti lukovicu staviti malo grubog pijeska, položiti lukovicu, raširiti korijenje, dosipati pijeska preko korijena i onda zasuti zemljom.
Lilium candidum - Madonin ljiljan (ponegdje nazvan i ljiljan sv. Antuna, opojnog mirisa, cvate u lipnju) treba saditi pliće, tj. tako da lukovicu prekrije tek oko 5 centimetara zemlje. On se obavezno mora saditi na jesen tokom listopada i studenog nešto prije prvih jakih mrazeva.
U našem podneblju nije potrebno vaditi lukovice ljiljana, neće smrznuti, osim što bi ako je tlo jako teško i nepropusno mogle zgnjiliti od previše vlage pa se zato isplati dobro prirediti tlo na mjestu gdje ćete saditi ljiljane. Ako ste u krajevima gdje su ipak jače zime, za svaki slučaj prekrijte zemlju iznad lukovica suhim lišćem i grančicama.
U doba rasta i cvatnje vole dosta vlage pa ih treba redovito zalijevati.
Kad cvjetovi ocvatu uklonite ih da se lukovica ne iscrpljuje hraneći sjeme, jer ako ih želite razmnožiti sjemenom biljke koje ćete dobiti neće biti iste kao matična. Listove i stapku pustite da požute, osuše se i tek onda ih odrežite.
Ljiljane je najbolje razmnožavati na jesen odvajanjem mladih lukovica od matične. Tako ćete dobiti iste biljke kao što je i matična. Biljke iz mlade lukovice potjeraju cvijet tek u drugoj godini.
Vole sunčani ili blago sjenoviti položaj.
Postoje varieteti raznih visina od niskih Lilium pumilum koji naraste 35 do 40 cm pa do divova visokih preko 2 metra pa pri sadnji treba voditi računa na koje će se mjesto saditi.

Cvijet ljiljana ima 6 latica, a postoje gotovo u svim bojama, zatim jednobojni i u kombinaciji po dvije ili tri boje. Cvjetovi izrastaju na vrhu stapke (znači ako vam se stabljika učini previsoka nemojte je kratiti jer izostati će cvatnja), može ih biti od 2-20, u rasponu veličine od skromnih 3 cm pa do sve do 30 centimetara. Mnoge vrste imaju veoma intenzivan miris, toliko jak da nekima smeta i izaziva glavobolj.

Po obliku cvijeta razlikuju se 3 skupine:
- zdjeličasti - imaju široko otvorene latice
- trubasti - dno cvijeta djeluje poput cjevi
- turbanasti - imaju zavrnute latice prema unatrag


Ljiljan je i veoma zahvalan kao rezano cvijeće. Prije nego ga stavite u vodu s dijela stapke koji će doći u vodu skinite listove, a stapku odrežite ukoso dugim oštrim rezom. Skinite prašnike kad se cvjetovi počinju otvarati jer na mjestu gdje padne pelud znaju ostati ružne mrlje. Svakodnevno mjenjajte vodu.

I za kraj jedna legenda.

Po legendi Lilium candidum - bijeli ljiljan nastao je od kapi mlijeka koja je kapnula na Zemlju dok je Hera dojila Herkulesa. Naime budući da je on bio sin boga Zeusa i smrtne žene Alkmene, Zeus je htio da se nadoji s grudiju njegove žene, božice Here kako bi postao bezsmrtan. Dok je spavala položili su joj ga na grudi i kad se nadojio nekoliko kapi mlijeka se prosulo svemirom te je nastala Mlječan staza, a od kapi koja je pala na Zemlju nastao je bijeli ljiljan.




Post je objavljen 07.11.2007. u 21:16 sati.