(1988.)
bila je mlada kao proljeće
topla kao ljeto
vlažna kao jesen
drhtava kao zima
a sada samo oblaci prolaze
ovim tmurnim gradom i nestaju
kao i ona
godine lumpuju u glavi
vino me ubija u pojam
bože, smiluj se
pusti me da vrištim
čak i kraljevi su pobjegli
kad im je bilo dosta svega
što nebih i ja
iz ovog ludila
iz ovog kraljevstva izroda
bože, smiluj se
daj mi snage da plačem
postojiš li
razumiješ li
gledam zamagljene prozore
u svakom od njih vidim nju
pratim kišne kapi
i ona pada sa njima
a onda kapi gube se
kao i ona
ovo je ponor u kojem ne mogu upaliti svjetlo
ni ukrasti zrak usnulom vjetru
nema nikog da me zaštiti
pa kad su otišli svi
bože, ostavi me i ti
Post je objavljen 05.11.2007. u 21:06 sati.