Marketing
92. Moj kvart
Kvart u Novom Zagrebu, Utrina ili Utrine kako to svi kažemo.
Lokacija genijalna. 
Blizina bazena, gimnazije, vrtića, ugostiteljske škole, crkve, javnog gradskog prijevoza, tržnice-placa, sve mi je na dohvat "noge".
Plac u Utrinama mi je pod nosom. Ovdje su kumice uvijek nasmiješene, uvijek mi uvale čak i ono kaj ne trebam jer jednostavno toliko su drage da ih nemrem odbit. Šiptari prodaju voće i povrće nudeči vam ljimune ne trudeći se ni malo da nauće naš hrvatski jezik. Tu su već 10 godina ali i dalje su limuni "ljimuni".
Šečući placom šapču mi šverceri na uho "cigarete, cigarete" i to isti oni koji su nekada šaptali "marke, marke".
Tramvaj broja 14, 6 ili 7 vas mogu odvesti na cilj koji poželite a za svaki slučaj postoji i bus za kolodvor ili Črnomerac. Povezana sam sa Zagrebom u svim smerovima.
Godinama sam živjela u Zapruđu, točnije 21 godina života u prizemlju. Prizemlju zgrade a ne prizemlju života.
Preseljenjem u Utrine, Zagreb gledam s visine. Predivan pogled na zoru koja sviće, na snijeg kad pada onako bijeli i gust...
Novi pogled na grad s visine ali...
Ne bih ja bila ja kad ne bi bilo ALI.
Ali život u Utrinama ima i drugi obraz, onaj koji mi se manje sviđa. Jedan nedostatak je tišina koje u Utrinama nema.
- Svako jutro sjetim se svih svetaca i skidam ih po nekom spisku jer me crkveno zvono 
probudi točno u 7 ujutro. Ne, ne idem na misu, nisam se promjenila ali jedno jutro ću otići da ih pitam zašto nas stanovnike maltretiraju svojom zvonjavom? Zar se vjernici ko ovce mora obavještavati "hajde gdje ste, misa počinje". Ta crkva je jedno od čuda svijeta po odvratnosti. Opločili su je najjeftinijim tamno plavim kupaonskim pločicama, da ne bi bilo zabune kupljene su od "milodara" svojih vjernika. Zašto baš takve?
Pa bile su na sniženju. Izašao je na tržište novi model Pasata koji je zapeo za oko svećeniku. Jeftine crkvene pločice da penzićima i ostalim vjernicima zamažemo oči ali zato dobar auto za odlazak na cajke.
- "Čekam, tko će prvi ovaj puta baciti kamen na mene?" Čekam...
- Nedjelja i praznici u Utrinama su pogotovo bučni. Tu se šuši, buši, štema već od jutra i naročito poslije ručka. Neboderom odzvanjaju zvuci koji paraju živce. Tup, tap, bum, tras, brrrrrrrrrr... 
- Dani odvoza smeća. 
To trebate doživjeti, to je poseban događaj. Svakog ponedjeljka, srijede i petka, ogroman "žderač smeća" (kamion) dolazi hraniti se našim smećem. Ma sve bi to bilo dobro kad djelatnici, odnosno smetlari nebi onako nabijali kontenjerima. Guraju ih i nabijaju jedan u drugog, sve nekako kao iz inata stanarima "e nećete spavati dok mi radimo".
Nije to sve.
Po nekom novom pravilniku svaki "žderač smeća" mora imati zvučni signal kad ide u rikverc. Zamislite sada jedan prodoran pištajući vrištajući zvuk (kao nekadašnje budilice) kako pišti i vrišti 15 minuta bez prestanka.
I mrtvi se dižu i pokušavaju začepiti uši. Ne pomaže ni jastuk na glavi, to je zvuk koji prolazi i para bubnjiće.
Kad pročitate u novinama da je netko iz nebodera na "žderača" bacio recimo bocu nečega, nemojte pomisliti na mene. Bit će to samo slučajnost.
- Šahtovi 
Ima nekoliko šahtova čiji poklopci nisu na svom mjestu, pa svaki auto koji prođe preko njih stvara jake treskove. Dum pa dum.
Ti muzički raspoloženi poklopci mi nedaju mira. Ko čekičem po glavi, svakih par minuta novi dum pa dum, pa opet, dum pa dum...
Jebi ga kad je prometna ulica.
Jedne večeri čuje se puno jači DUM. Naravno ja znatiželjna vještica gurnem svoj bradavičasti nos kroz prozor i počinjem se vještičjim smijehom hihotati.
Moj omiljeni junak Utrina, jedan mali klinac upao je kotačem u šaht. Netko pametan je skinuo sve poklopce šahtova u Utrinama.
Zašto moj omiljeni junak? Zato što je dovoljno hrabar da svaki dan kad dolazi, odlazi od kuće ili kad prtlja nešto oko svog auta navija narodnjake kao na Jakuševcu. Ima veće zvučnike nego što je sam visok.
Hihočem se ja zlobno i mislim: "aaaha, ode homokinetički zglob, polu osovina, aluminijska felga je za smeće, guma garant treba nova... Bit će par dana tišine."
I bilo je. Tjedan dana žalosti u Utrinama bez narodnjaka.
- Lift 
Problem stanovanja u neboderu je lift. Stari spori lift kojeg po smrt treba poslati. Doći će za jedno 30 godina.
A sad ozbiljno.
Procedura odlaska u grad: izađem na hodnik, pozovem lift "lllliiiiiifftttt...", ne tako nego stisnem gumbić, vratim se u stan, navučem tenisice, obučem jaknu, prošečem po stanu da mi slučajno ne gori neka cigareta jer sam šlampasta, zaključam vrata i zamislite, lifta još nema. Kad napokon dođe, bolje da i nije došao jer tako smrdi kao da se sad netko dobro isprdio u njemu. Štipa za oči, strašno...
- Glad 
Ako ogladnite dok živite u Utrinama, dovoljno je preći aveniju i eto vas u Zapruđu. Tu su dobri čevapi i pljeskavica, burek, pite, vrući sendvići... Radno vrijeme 24 sata 365 dana u godini.
Je, a kaj ste mislili da se kod Šiptara ima slobodan dan? Malo sutra.
Izrabljuju naše domaće "puce" ko ameri nekada crnce.
Nekaj moraju "puce" raditi ali tjerat ih ko stoku...? Ja bih njih natrag od kud su se dotepli.
Jel znate možda i jednog koji jadan sam radi ili znate one koji voze "mrak" aute, naravno zarađene na burecima, je, je burecima, kak da ne!
Koliko vas zna da postoji samo jedan burek?
Samo se jelo od mesa naziva burek, sve ostalo je pita sa sirom, pita sa jabukom, zeljanica je pita od zelja.
Kad hoću burek, tražim BUREK a sljedi pitanje: - A koji?
Tu popizdim jer nikako da se nauči burek je od mesa a sve ostalo nisu bureci. Konačno ak mi ne vjerujete pitajte nekog šiptara ili bosanca.
U utrinama nije dosadno. Uvijek se nešto dešava, problemi s viškom limenih ljubimaca a manjak parkirališta, susjedi se svade, smetlari nabijaju i pište ko expres lonac, kradu se poklopci šahtova, djeca vrište u vrtiću ko da ih netko kolje, crkva zvoni i .ebe vas u zdrav mozak bili vi vjernici ili ne.
Utrinama jedino fali MINARET (đamija) pa da hođa arlauče preko razglasa dva puta dnevno. E to bi bilo zabavno, ovi zvone, ovi arlauču, šahtovi im daju ritam, smetlari tempo a začinjeno sa narodnjacima.
Nezaboravno...vrijedi doživjeti.
DOBRO DOŠLI U UTRINE ! ! ! 
Kakav je vaš kvart?
Post je objavljen 04.11.2007. u 22:55 sati.