Kasno popodne je a vani već noć. Hladna i gusta magla polako okružuje vašu kuću, naselje, mjesto... Uz ceste se raspoznaju ulične svijetiljke čije svijetle aure osvijetljavaju zlato u blatu, otpalo lišće koje će u nama još neko vrijeme buditi uspomene na sunčane dane ljeta. Kiša je nedavno prestala padati ali njeni tragovi su još tu, ceste i staze su mokre, prekrivene lokvama u koje još i sad padne pokoja kap kiše što je zaostala među polu golim krošnjama. Jedini heroji koji odoljevaju jeseni su borovi, jele i smreke koji očekuju zimu za zabljesnu u punom zelenilu pod teškim sniježnim teretom. Iznad bora svijetlo koje biježi u tminu kroz vaš prozor. Tamo unutra, na toplom, okruženi mirisom čaja, agruma i keksa vi uživate i bježite od jeseni... Sada odite, poljubite ili zagrlite voljenu osobu, to će vas dodatno ugrijati, nazovite zaboravljene osobe, razveselite ih vašim pozivom, sjetite se neke lijepe uspomene. Recite nekome da ga volite, ako to i mislite, ako nekoga volite trebate mu to i reći... Zatim odite u Vaš topli krevet, sanjajte i dok vi sanjate magla će pasti, oblaci će otići, kiše će stati i Sunce će izaći, osvijetliti one vesele boje jeseni, probuditi možda i pokoju pčelu, izmamiti ljude na ulice, osmjehe na lica... Jer na kraju krajeva, jesen je šarena i lijepa, baš kao i svi mi.
Post je objavljen 04.11.2007. u 16:59 sati.