Mi vjernici, koji se trudimo živjeti po Božjim zapovijedima, osjećamo zbunjenost kada vidimo da se život oko nas ne odvija u skladu sa svetim pravilima Božjeg zakona, nego upravo suprotno. Zli kolo vode, nepravda caruje, grešnici se rugaju pravednima… I kad bi to bilo samo danas. Kroz svu povijest isti obrazac. Stoga oni koji iskreno žele ići 'putem Gospodnjim' osjećaju zbunjenost. Njihova molitva upućena Stvoritelju sastoji se od žarke želje da se On jasnije očituje kako bi bili ohrabreni, a grešnici postiđeni i kaznom privedeni pravom putu. A Bog šuti, kao da je nezainteresiran za ovaj svijet koji je stvorio ili se to ipak mi ne možemo osloboditi obrazaca koje smo stvorili o Bogu i u koje ga nastojimo uzaludno ''upregnuti'', premda nam preko proroka poručuje da njegove misli nisu naše misli, niti njegovi putevi, naši putevi…
Krivo razmišljaju oni koji na sve ovo kažu: pa ako je Bog stvarno tako dobar i milosrdan, uzmimo sve što nam se u životu pruža i što nam godi jer će nam ionako Bog sve oprostiti. Tako razmišljaju oni koji su još uvijek u mraku. Oni čije srce još nije taknula zraka Božje milosti. Samo obraćenici znaju što su to suze pokajnice, žaleći što nisu prije upoznali neizmjernu Božju ljubav koja je jedina kadra ispuniti naša srca radošću i srećom. Kada se naša duša rasterećena grijeha poput ptice puštene iz kaveza vine u prostranstva svjetla, tek tada možemo pravilno sagledati jad i bijedu koju smo nekad smatrali svojom srećom.
Post je objavljen 04.11.2007. u 10:49 sati.