Marketing
girl, you have no faith in medicine.
ma prokleto mi je dobro.
°°°°°
ukoliko markirate povijest na dan koji nije đinin rođendan, šanse za to da će vam taj sat postati neopravdani, jako su, jako male.
no u ponedjeljak je bio đinin rođendan, a mi smo markirali i zaradili još jedan. (neopravdani sat, jel.) odlučili smo uraniti s feštom pa smo popili koju tekilu i vratili se na talijanski.
profesorica je, jasno, po prvi puta ove godine krenula sa ispitivanjem.
otvorila je - mene.
nakon što je postavila pitanje (koji je broj autobusa s kojim ideš doma?), bez oklijevanja sam slagala: cinque.
sve bi bilo u redu da me za koju minutu nije pitala u kojem dijelu grada živim.
ispala sam budala koja ne zna reći niti sedam, niti dvadeset.
°°°°°
maturanti su u utorak organizirali party.
nakon što smo zakamuflirale torbe iza najudaljenije police u knjižnici, kupile smo bocu jegera i sakrile se ispod nadstrešnice u parku.
kao najodvratniji alkoholičari, nakon posljednje kapi i nekoliko otpjevanih veselica, uputile smo se u river. vale je imala problema sa ravnotežom, a drugi su pak muku mučili s načinima na koje su je vraćali u uspravan položaj.
i da, još uvijek nam je strašno fora šaliti se na njen račun premda ona nije ta koja je u pola tri ujutro plesala na prozoru i na sav glas pjevala nešto poput: HIT ME BABY ONE MORE TIME.
°°°°°
slijedeći dan, ana i ja smo se probudile u deset, ispekle si palačinke i istuširale se, zatim otišle u školu kao turisti, da nismo otvorile ni jednu knjigu.
profesorica iz hrvatskog nam je podijelila ispit iz lektire. uredno smo odložili olovke i predali prazno.
naučila sam da ne smijem kupovati kavu na automatu netom prije zvona, jer eksanje nečega što je pred nekoliko trenutaka ključalo i nije najugodniji čin. kao što moje crveno lice i suzne oči zasigurno nisu bili najugodniji prizor mojim razrednim prijeteljima.
°°°°°
čiča goriot je najodsadnija knjiga koju sam ikada čitala.
zbog nje sam četvrtak provela u mukama, razapeta između kreveta na kojem je ležalo spomenuto djelo i kompjutera sa petnaest gigabajta nepreslušanih pjesama.
spasila me daja i topla bijela čokolada u našem seljavom kafiću u kojemu se dim svaki put miješa sa jednoličnim madonninim I've heard it all before; u kojem ćete uvijek sresti iste ljude, ali se svejedno osjećati dobro.
jer ste tamo kao doma.
jer znate da ćete nakon sat vremena ponovno obući jaknu i otići po burek, unatoč tome što nitko normalan ne jede burek nakon što je popio punu šalicu tople čokolade. no vi hoćete, jer su običaji tu da se održavaju.
°°°°°
volim s lolom otići u tower. uvijek tražimo nešto određeno (u ovom slučaju crne hlače) i nikada to ne nađemo.
ali nemoguće je žalovati zbog neuspješnog šopinga ako sjediš u restoranu na petom katu odakle možeš vidjeti svjetla u čitavom zaljevu dok jedeš drugu kuglicu sladoleda iako je jedanaesti mjesec i grlo te boli još od utorka.
- mulati su super, mulati su savršeni ljudi.
- ma sutra ne idem van, ostat ću doma i gledat ću onaj stori super stori.
- ovaj prišt mi je kao satelit. prima signale. aloo, aloo…?
nakon nekoliko glupavih rečenica, na korzu možete zateći tri djevojke koje se presavijaju od smijeha, dok jedna vrišti: ‘ajme, upišat ću se, o bože, ne ne.’
to smo mi.
°°°°°
možda nakon izaska i nije najpametnije pisati post, ali ja sam morala.
iz sebičnih i nimalo pristojnih razloga koje ću zadržati za sebe.
napomene:
¤ provela sam čitavo popodne spremajući drva. ne osjećam palac na lijevoj ruci.
¤ ako je netko slučajno pronašao savršene čizme, molim link.
¤ ivana ima blog. :*
¤ morate morate pogledati ovaj video.
ja jesam. šesnaest puta za redom. *sram sram sram*
kako je DsK na mom last.fm-u lijepo sročila:
uzrocno posljedicne veze: tip iz audioslavea skine majicu, ira pocne naglo slusati white stripese :D :D :D
i, dovraga, u pravu je.
odoh spavati. bole me stopala.
oprostite na greškama. vjerojatno ih ima.
sličica: glumii
slušaju se: white stripesi. xD
Post je objavljen 04.11.2007. u 06:08 sati.