Marketing
Svi Sveti
Današnji dan podsjeća me na velike udaljenosti... Naše voljene preminule osobe nisu više ovdje, njihove duše su na jednom neopipljivom mjestu... Nisu ni u Americi, ni u Njemačkoj, ni u Australiji...nikakav brod, nikakav avion, ništa ne može prijeći tu barijeru... otišli su onamo kamo ih mi ne možemo slijediti, ne možemo ih pronaći... Dok ne kucne i naš čas, dok ne ponestane zlatnih zrnaca pijeska u velikom satu našega života... Idemo svi k Bogu, odlazimo i ne možemo se osvrtati, a vjerojatno ni ne želimo... Kad duša osjeti tu silnu Božju ljubav, sumnjam da se poželi vratiti... I ne možemo im zamjeriti, dušice naše voljene na boljem su mjestu i vjerujem da su ipak nekako uz nas, u najgore sate naših života onda kada mislimo da smo sami oni su tu... Kupujemo im velike skupe nadgrobne ploče, bar jednom godišnje potrošimo stotine kuna na cvjetne aranžmane i barem jednom godišnje palimo im svijeće... da ne budu sami, da im osvjetlimo put... a njima to ne treba. Ispunjavamo praznine u svojim srcima svijećama i mirisom cvijeća...i to treba nama. Da se sjetimo, da nekako sebi dokažemo da sjećanja nisu izblijedila...
Lijepa je ljudska priroda tih dana, nekakvo dostojanstvo i mir vlada, obitelji se skupe, prisjećaju se... Nama to treba, nama preživjelima... Postoje lijepe tradicije u ovom našem svijetu i dobro je da postoje ovakvi dani, kada se odmaknemo od svakodnevice i posvetimo dan onima kojih nema, uređujemo njihovo posljednje počivalište , neki od nas ispuste koju suzu... a tada pogledamo u daljinu, vidimo mnoštvo ljudi sličnih nama... bio ti siromah ili tajkun u ovom svijetu, svi smo na istom mjestu iz istog razloga i nije važno tko si i šta si... Imao si nekoga, ili više njih koji su ti mnogo značili i zato si ovdje, zato smo svi ovdje. Jednaki i maleni pred velikom nepoznanicom koju ćemo svi nadići jednoga dana kada će nas dočekati sve te mile nam dušice...
Post je objavljen 01.11.2007. u 13:12 sati.