Zahvaljujući blogu Rodin kraj i objavku o 'rastu sada čitate i ovo, naime sjetih se krasnih spačvanskih šuma 'rasta, stari' 'rastova po Slavoniji što prkose svima i priča o njima.Lužnjak je daleko najplemenitije, najcjenjenije i najkvalitetnije drvo naših krajeva. Velika je korist od 'rasta našem slavoncu u povijesti bila. Od 'rasta se koristilo sve, i drvo, i kora, i list, čak i korijen. Mnogi su nam preci liječeni čajem od maldog 'rastovog lišća (želučani problemi, srčane bolesti, tuberkuloza, slabokrvnost,...) i napitom kuhanim od prženog žira - sličnom kavi (onemoćalost, nadimanje, slabokrvnost, rahitis,...).
Negdje sam pročitao da 'rast raste 100 godina, živi 100 godina i umire 100 godina, pa nije čudno da su se generacijama obitelji vezale za običaje sadnjei održavanja stabla koje su same posadile - smatrali su da će ista držati na okupu obitelj i rodbinu, i da će ih tješnje povezivati. To je i bio slučaj.
"Pamte" naši 'rastovi puno događaja oko naših obitelji, rodbine i prijatelja. U njihovim se godovima krije i naša povjesnica, a mi toga nismo ni svjesni.
Zato ovim putem molim da svatko od nas zasadi, presadi ili bilo kako pomogne da odraste bar jedan novi 'rast.
I za kraj ovog objavka evo jedne pjesme o 'rašću koju sam nepisao još prije par godina, a Rodin kraj me podsjetio na nju:
'rasti
stari 'rasti
oko šume stali
pa su tako
'rastiće čuvali
čuvali ih
od sikire ljute
koja tuda
pravila je pute
čuvali ih
i od zli sluga
koji s' 'tjeli
rušit' ih za duga
pokrivali lišćem
u jeseni duge
priko zime
čuvali od tuge
a proljećem puštali
prve sunca zrake
da ogriju
te mlade junake
a sad rastu
nebu se vijaju
'rasti pravi
šumom probijaju
biće vazda
nama drva, žira,
lista i još tog
od 'rasta nam slavonskog
Zis