Hm, hm...
Saznala sam, naravno ne od Nje, zašto sam nokautom izbačena iz života jedne dobre prijateljice. Zbog "netaktičnosti". Povrijedila me je nekim svojim postupcima. Rekla sam joj da se nezrelo ponaša i funkcionira u dvostrukim mjerilima. Da je selektivnoga razumijevanja.
Imate li nekada osjećaj da se nekima oprašta puno, a nekima malo ili ništa? Da je tolerancija neravnopravno raspoređena među ljudima?
I, naravno da sam škicnula na internet i potražila što 'velike face' imaju reći na naslovljenu temu ovoga posta. I slijedi pronađeno:
• André Maurois
o "Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom."
• Antun Gustav Matoš
o "Ljudi praštaju sve osim iskrenosti."
• Bernard Shaw
o "Opasno je da budete iskreni ako niste i glupi."
• Hegel
o "Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
• Ludwig Börne
o "Iskrenost je jedini način varanja koji gdjegod još uspijeva."
• Maksim Gorki
o "Uloga iskrenog čovjeka - teška je uloga."
• Oscar Wilde
o "Malo iskrenosti opasna je stvar, a mnogo sasvim kobno."
• William Shakespeare
o "Najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom."
• I latinska na kraju...
o "Iskrenost obično dovodi do propasti."
Hm, hm... Zašto 'kasno Marko na Kosovo stiže", ili, u prijevodu, zašto tek sad čitam da je iskrenost put do propasti...?
Jeste li iskreni? I volite li da su prema vama iskreni? Može li se UVIJEK biti I iskren I netaktičan?
pozdrav,
pipi_piaf
Post je objavljen 31.10.2007. u 09:40 sati.