... nastavljamo borbu protiv licemjerja i idijotizma sveopće populacije... ovog puta velečasni Bogy je prvi zadao udarac...
Odnos tradicionalnog radnika prema životu jest fatalistički. Iz takve prespektive, pojedinac ne može učiniti gotovo ništa da izmjeni svoju situaciju i promjene ili poboljšanje njegovih životnih prilika uglavnom su stvar sreće ili sudbine. Prema tome, život valja prihvatiti onakav kakav jest. Budući da šansa da pojedinačni napor izmijeni budućnost nije gotovo nikakva, dugoročno se planiranje odbacuje u korist orijentacije na sadašnjost. Postoji težnja da se živi od danas do sutra i planiranje je ograničeno na blisku budućnost. Posljedica je toga naglasak na neposrednom zadovoljavanju. Nema gotovo nikakvog pritiska da se trenutni užici žrtvuju u korist neke buduće nagrade; željama valja udovoljavati u sadašnjosti a ne kasnije. Takav odnos prema životu može se rezimirati u sljedećim svakodnevnim uzrečicama: «što mora biti, bit će»; «prihvati život kakav jest»; «uzmi sve što ti se daje»; «živi za danas jer sutra možda nikad neće ni svanuti».
Lets roll on world war lll
Were burning the scum of society
Roll on world war lll
Your gonna burn with me…………..
Burn rubbish…rubbish burn…burn…burn…burn……burn
+ spomen Pokojniku, pokretaču i inspiraciji podignut još za života
uz poruku
Post je objavljen 29.10.2007. u 22:49 sati.