ma putu do faxa odlucih konacno sjesti i napisati nesto. NESTO.
sto - nemam pojma...
ovo ce biti prvi post nakon ne znam ni ja koliko (godina) i bit ce frustrirajuci.
ok, mozda nece biti sam po sebi frustrirajuci, ali je definitivno nastao iz frustracije.
ajme, kako je tesko prebaciti misli na tipkovnicu nakon toliko dugo vremena.
ok, prvo da se zabiljezi ono sto se u mom zivotu u zadnje vrijeme poizdogadjalo:
September 2006 - ispis s faxa
April 2007 - pocetak novog faxa u "dalekom" svijetu
July 2007 - kraj mog prvog ljetnog semestra (dala "samo" dva ispita)
August, September 2007 - uzivancija kod kuce
October 2007 - pocetak zimskog semestra
Uni je poceo prije tjedan dana...
prvi tjedan je bio sasvim ok iako se nikako nisam mogla naspavati.
ali ovaj tjedan je zato zapoceo totalno krivo.
imala sam jutros Integrated language course. nisam bila jer se nisam mogla dici iz kreveta.
nakon toga sam imala Predavanje o American literature. nisam otisla jer nisam uspjela procitati sto nam je zadao da procitamo... jebi ga.
sjedila sam u hodniku i pila Milchjogurt... s okusom limuna, da se razbudim.
upravo sam u biblioteci i trebala bi zaviriti nos u temu: new labour party (Tony Blair i ovaj novi Gordon Brown..) al tako mi se ne da danas nista...
do 17 sam "slobodna".. al moram se naci s curama da si podijelimo temu na 3 djela za referat.
jedna od njih mi u zadnje vrijeme jako ide na zivce. ne volim kad mi netko upada u rijec. i to svaki put. i ne volim kad mi netko mora bas svaki put proturijeciti ili reci "nesto bolje". grrrr...
od 17 do 21:30 imam: gimnastiku, balet i jiu juitsu.
doci cu doma negdje tamo oko 20 do 12. i onda? onda ravno u krevet... a kada stici procitati stvari za sutra??? :(((
rastuzio me je jedan prizor dok sam cekala vlak: vidjela sam kako jednu curu tata prati na stanicu. i kako su se lijepo pozrdavili. nije bilo nista previse emocionalno, vise onako prijateljski, lijepo.
ah da... posto se to ne dogadja cesto, mora se zabiljeziti: had a date last night. bilo je ok.
lol sta da kazem? nemam nista drugo za reci, osim: bilo je OK. a simpa je i tak to.. (lol) al ono...
muske ribe jako vole pricati o sebi i svojim osjecajima, razmisljanjima, pogledima... a kad ti nesto kazes onda kao da ne registriraju sto im govoris nego samo misle sta ce sad sljedece da pricaju...
poljubio me je na kraju dok smo cekali tramvaj.
nisam nista osjetila.
da mi je dao da dodjem do rijeci, ili pokazao interes za mene i moje misli mozda bi skuzio da ne volim poljubce na prvom spoju...
mogla bi sad tu stvarno na dugo i na siroko o tome sto se sve zbivalo i zbiva kod mene u zivotu... i o cemu razmisljam.. ali necu. doci ce s vremenom sve samo...
-------------------
u proslom semestru bi, kad bi me nesto zbediralo ili kad bi bila preumorna ustati iz kreveta, zabedirala jos vise... prepustila se svemu tome...
sada - ne, gledam na stvari drugim ocima.
ok, doci ce nekad neki losi dan, bit cu neispavana i nista mi se nece dati. ali isto tako ce doci i novi dan i sve ce izgledati drugacije...
naucila sam na stvari gledati pozitivno.
i sebe cijeniti.
kako moja mama kaze: dizi glavu, idemo dalje.
Post je objavljen 29.10.2007. u 11:19 sati.