Gledam tvoje oči kada dođeš,
ti ne gledaš u moje oči onako kao prije
tvoj pogled je kroz mene, ili negdje
drugdje....
Dok razgovaramo, oči ti govore kao da
me trebaju uvjeriti u to što govoriš,
imaš osjećaj da ti više ne vjerujem...
Snaga je u mojim očima jer me tvoje
izbjegavaju, teško je pogledati u oči
poslije svega, a ja te gledam...
Razmišljam.. koga ovdje sada da žalim,
sebe ili tebe, čemu suži sve ovo,
pranju duše od nečega za što oboje
znamo da se oprati ne može....
Post je objavljen 28.10.2007. u 17:34 sati.