Marketing
Pa bilo bi vrijeme za novi post. Nisam duže pisala. Ispričavam se za ne -ostavljanje komentara, nadoknadit ću sve. Uglavnom, ovaj tjedan je bio dosta naporan. Ne stižem dosta stvari zbog škole. Premorena sam. Možda se čak i forsiram. U srijedu nisam išla u školu. Posljedica moga truda. Doktorica je rekla da sam iscrpljena i da trebam povratit energiju. Sad pijem neke vitaminske tabletice. Joj, još sam išla i na pretrage. Ali sve je uredu. Ma i sada se već osjećam puno bolje. Samo mi je nedostajalo sna, malo mira i to je to.
Živciram samu sebe zbog te upornosti u školi. Ali teško je kada si u takvom razredu. Svi uvijek znaju sve, negativna ocjena je tabu tema i osjećaš se inferiorno pored svih njih. Ne trebam biti najbolja, najveća štreberica s najboljim prosjekom. Ali kada ste u razredu u kojem dvije trećine prolaze s pet, a ostali s 4, teško je. Odmah te osuđuju. Drugi razred sam se zbilja trudila i prošla sam s odličnim. To mi je bila nagrada za trud. I osjećala sam se presretno. Onda kada znaš da cijene tvoje utrošeno vrijeme i rad, to je lijepo. Ali opet sam si rekla, zbog nikakve gimnazije neću izgubiti prijatelje ili veselje koje mi izlasci pružaju. A prije svega, želim postati i ostati osoba zdrava razuma. Koliko je moguće.
Zato odlučih, škola na stranu, večeras idem van. Bit će lijepo, nadam se. Iako moje djevojke fafaju, ovaj vikend se odričem tog zadovoljstva kao i sljedeća dva. Da, odluka je takva.
Uglavnom, sada sam baš dobre volje. Imam vremena za sebe. Slušam glazbu, posjećujem blogove, razmišljam o onome što me zanima, pričam s Lucijom i znam da je ovaj trenutak dragocjen. Jer uvijek treba imati vremena za sebe. Nikada se nemojte zapostavljati, jer zaslužujete barem malo mira i dobrog raspoloženja.
Pozdrav
Post je objavljen 27.10.2007. u 16:32 sati.