Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/eltex5

Marketing

Audiofili - pazite svoje uši

Kada glasno slušate glazbu na slušalicama ili pred zvučnicima do nekoliko kW... sjetite se ovog posta:

Tinitus (šum u uhu) predstavlja percepciju zvuka u uhu ili glavi koja se javlja bez očitog vanjskog zvučnog podražaja, odnosno predstavlja fantomski slušni podražaj. Najčešće se manifestira kao zujanje, brujanje, zvonjenje ili pucketanje u uhu. Može biti stalan, povremen, pulsirajući, visokotonski ili niskotonski. Kod gotovo svake pete osobe, odnosno kod oko 20% opće populacije, povremeno se javlja šum različitog tipa i trajanja. Kod oko 5 posto populacije se javlja stalni šum, najčešće jačeg inteziteta, koji subjektivno smeta pojedinca i ometa ga u svakodnevnom životu. Kod starije populacije javljanje šuma još je učestalije. I zdravo uho može ponekad čuti šum, primjerice u potpunoj tišini u zvučno izoliranoj prostoriji. Individualno je u kolikoj mjeri pojedinu osobu smeta šum. Kod nekih ljudi jači šum ne mora izazivati veće subjektivne smetnje, dok kod drugih i šum manjeg intenziteta može uzrokovati veće subjektivne tegobe. Najučestalijie smetnje vezane za šum su nemogućnost koncentracije, smetnje spavanja ili hiperakuzija (pojačana osjetljivost na normalan zvuk). Osobe koje imaju šum povezuju navedeni simptom s bolešću uha, smatraju ga patološkim znakom te dolazi do negativnog kondicioniranja, te šum još jače osjećaju, dolazi do zatvaranja začaranog kruga “uzrok-posljedica” iz kojeg pacijent ne zna i ne može izaći. Većina ljudi kod kojih se javlja šum imaju i određeni stupanj oštećenja sluha, što svakako utječe na mogućnost normalne komunikacije i na kvalitetu života.

Tinitus može biti objektivan ili subjektivan. Objektini šum je generiran vanjskim uzrokom te se ponekad može čuti od strane druge osobe, a može biti uzrokovan vaskularim anomalijama (npr. arteriovenske malformacije), smetnjama Eustahijeve tube ili disfunkcijom mišića srednjeg uha. Subjektivni šum je češći od objektivnog. Najčešće se radi o otogenom šumu, uzrokovanom promjenama u unutarnem uhu. Patogeneza tinitusa nije do kraja rasvijetljena. Tinitus je načešće uzokovan oštećenjem sluha, odnosno oštećenjem osjetnih slušnih stanica u unutarnjem uhu ili oštećenjem slušnog živca. Tinitus može biti uzrokovan bukom (dugotrajno izlaganje buci ili kratkotrajno izlaganje buci velikog intenziteta), ototoksičnim lijekovima, smanjenim protokom krvi u unutarnjem uhu, iznenadnom promjenom tlaka (barotrauma), tumorom slušnog živca ili prezbiakuzijom (staračka nagluhost). Oštećenje osjetnih slušnih stanica mijenja električne signale kroz slušni živac prema mozgu, te mozak tu promjenu zamjećuje kao šum, odnosno kao “fantomski” zvuk. Osim promjenama u unutarnjem uhu, šum također može biti uzrokovan promjenama u vanjskom ili srednjem uhu: pritiskom cerumena (ušne smole) na bubnjić, ozljedom (perforacija bubnjića ili oštećenje slušnih košćica), razvojem otoskleroze (okoštavanje u srednjem uhu), promjenama u temporomandibularnom (čeljusnom) zglobu, kardiovaskularnim uzrocima (ateroskleroza, anemija, povišeni krvni tlak). Kod pacijenata sa šumom dolazi do promjena moždane aktivnosti u limbičkom sustavu (hipokampusu), dijelu mozga koji kontrolira emocije, a može doći i do promjena u autonomnom živčanom sustavu koji regulira vitalne životne funkcije organizma. Limbički i autonomni živčani sustav imaju glavnu ulogu u razvitku neugodnosti šuma, negativnih asocijacija i emocija vezanih za šum.




Može li se liječiti šum u uhu?

Tinitus nije bolest nego simptom pa ne postoji jedinstvena terapija u njegovom liječenju. Postoji mnogo različitih lijekova koji se primjenjuju u liječenju šuma, najčešće se primjenjuju lijekovi koji poboljšavaju cirkulaciju krvi u mozgu ili u unutarnjem uhu. Jedna od metoda liječenja šuma je liječenje metodom retreninga (Tinnitus retraining therapy) koja se zasniva na neurofiziološkom modelu privikavanja na šum. Pacijenta se upoznaje s mehanizmom nastanka šuma što mu omogućuje prihvaćanje šuma kao nešto prirodno, a ne kao nešto što predstavlja opasnost uzrokujući negativne emocije. Cilj te metode nije nestanak šuma ili smanjenje intenziteta šuma, već smanjenje bolesnikove reakcije na šum i habituacija. Liječenje šuma može se provoditi i pomoću maskera, odnosno generatora širokopojasnog šuma, koji pomaže prikrivanju šuma. Sekundarne psihičke tegobe koje se mogu razviti vezano za šum, kao što su tjeskoba, depresija ili nesanica, treba također liječiti jer one mogu pogoršati šum. Osobe s problemom tinitusa moraju izbjegavati buku radi sprječavanja daljeg oštećenja sluha i pogoršanja šuma, ali moraju izbjegavati i potpunu tišinu. Takve osobe morali bi osigurati lagani i ugodni pozadinski zvuk, npr. ugodne zvukove iz prirode ili laganu glazbu. Na tom principu se zasniva muzikoterapija, odnosno liječenje glazbom. U medicini postoji više bolesti ili stanja koja se mogu liječiti ili ublažiti glazbom, a jedna od njih je šum u uhu. Glazba pomaže pacijentu da prestane primjećivati šum u uhu koji ga smeta te da preusmjeri svoju pozornost na druge zvukove. Glazba se može slušati aktivno i pasivno. Pasivno slušanje predstavlja slušanje glazbe dok osoba obavlja druge poslove i ne obraća pozorost na glazbu, dok se kod aktivnog slušanja puna pozornost posvećuje glazbi. Različite medicinske struke primjenjuju relaksirajuću moć glazbe u liječenju. Zanimljivo je što slušanje preglasne glazbe može uzrokovati oštećenja sluha i šum u uhu, dok pravilan odabir glazbe uz adekvatan intenzitet i primjenu ima terapijski učinak. U novije vrijeme primjenjuje se i LASER niskog intenziteta (Low Level Laser) u liječenju šuma u uhu, koji se koristi izlaznom snagom 5mW i valnom dužinom od 650nm. Primjenom lasera u uhu kroz vanjski uši kanal dolazi do biostimulacije i promjena na molekularnom nivou stanica u unutrašnjem uhu. Promjene se događaju na mitohondrijskoj membrani, što omogućuje bolju metaboličku izmjenu u osjetnim stanicama unutarnjeg uha, stimulaciju imunog sustava te regeneraciju stanica unutrašnjeg uha. Osim za šum u uhu laser se može koristiti i za druge bolesti unutarnjeg uha (vrtoglavica kod perifernih vestibularnih oštećenja, iznenadna nagluhost i sl). Terapija se provodi pod kontrolom liječnika, a bezbolna je i sigurna.

Dakle, kod smetnji sluha i šuma u uhu, osobito kod iznenadne nagluhosti i pojave akutnog šuma u uhu, treba se javiti specijalisti otorinolaringologu / audiologu koji će preporučiti potrebnu kliničku i audiološ ku obradu te započeti potrebno liječenje.

( ja neznam zašto se ja javljam u vezi ovog jer sam ja prvi koji si uništavam maksimalno uši na takve naćine, ali eto, čisto da znate! )


Post je objavljen 26.10.2007. u 23:20 sati.