Marketing
Jednom leptiru…
Jednom davno, tamo negdje daleko od svih, daleko od stvarnosti, izmedju snova i jave, pronasla sam jednog leptira. Bio je tako sitan, tako njezan, al isto tako predivan, spreman da se bori za sve. Bio je jedan od onih koji su znali sto zele, bio je jedan od onih koji su na svijet gledali drukcijim ocima. U ruku mi je sletio, na dlan. Sve se promijenilo, lica, ljudi, dani, nestvarno je lijepo bilo godinama… Bio je uvijek tu kad sam ga trebala, bio je uvijek tu kada sam pala, bio je jedini koji me svaki put dignuo iz pepela. Svaka noc zavrsavala je njime, i svako jutro zapocinjalo je njegovim osmjehom. Bio je jedan od onih koji su znali voljeti. Jednog dana, nenamjerno obrisala sam prah sa njegova prekrasna krila i povrijedila malog leptira. Pao je, al pomogla sam mu ustati. Oprostio mi je to i trudila sam se da ga vise nikada ne povrijedim. Bilo mi je uzasno, osjecala sam se kao da se u meni nesto slomilo, kao da sam izgubila nekog koga sam najvise voljela. Ali vratio se, bila sam presretna, najljepsi dan u mom zivotu… Trajalo je dugo, bili smo sretni, pruzala sam mu utociste, da mu uvijek bude lijepo i toplo i da ako ikada ode, uvijek se pozeli vratiti… dani su prolazili, sve je bilo kao iz bajke. A onda, jednog tmurnog, hladnog predvecerja, leptir je odlucio odletjeti… otisao je izgleda zauvijek, iznenada, odjednom, bez najave i nista, nista vise nije bilo isto… u meni magla, tuzna neka svjetlost…a leptiru vise ni traga…
…zato mu pisem ove posljednje stihove, ako naidje na njih…zatreba li mu utjeha, pomoc, zagrljaj, toplina…ako mu netko obrise prah sa krila, neka zna da ovdje uvijek, moze ponovno sletjeti…
Post je objavljen 23.10.2007. u 22:23 sati.