Kopači
Vi, koji prljavim rukama
Kopate skriveno blago života
I ne raspoznajete crnilo od tame,
Pokažite mi da ne živim iluziju.
Pokažite mi da moje nevine ruke
Tragaju za opipljivim blagom.
Ja vas vidim
Kako blaženo spavate nad kutom
Gdje se spajaju crnilo i tama.
Spokojni ste, nježni.
I zavidim vam što je vaše blago
Dovoljno nisko da ga dosegnete.
Dopustite mi da vjerujem
Da je ovo što me prati
Tek crnilo satkano od znoja kopača.
Dijete sam.
Ne dajte da se moje crnilo pretvori u tamu.
Moji snovi skuče u prizemni međuprostor.
Ne dajte da postanem kao vi.
Tvrdih, ožuljanih, blatnjavih ruku.
Mutnog pogleda.
U strasnom grču zalijepljeni za ledeno tlo.
Dijete sam.
Lako nasjedam na vaše laži.
Pustite me.
Pustite me još malo.
Do granice opipljivog još su dvije stanice kopača.
Post je objavljen 23.10.2007. u 19:25 sati.