Jedna slika,koja me strašno pogodila
užasno,bolno i tragično
slika kad je još bio u autu...
jedan dio koji sam sama napisala
NJEGOVO TIJELO POTPUNO UNIŠTENO
SREC SLOMLJENO I PRESTALO JE DA KUCA
KRV NJEGOVA TOPLA POTEKLA JE.....
tvoj osmjeh govorio je sve
tvoje lice veselilo nas je
tvoje oći vidjelo je sve
pomagao drugima jesi,a za uzvrat nisi ništa tražio,
samo da budemo sretni
nagrade si zaslužio
volio sve ljude,a sada mi volimo tebe
...samo da ti čujem glas,al toga nema ni ne postoji
Pratim te u svakom stopu
pratim te u mislima svojim...
tako odjednom pao i veliku bol nanjeo
zatvorio oči ...
tvoje slike sada gledam i pjesme slušam
nisamo znali da je tvoje lice nekad tužno,al tužno je bilo
kada si gledao nas kako patimo
gledaš nas s neba kako smo tužni
tužan si i ti...
boli nas sve,boli i tebe...
tvoja kkrila još su osjetljiva...
podigni nas malo...
uđi u naš san i reci nam
''dobro mi je,lijepo je ovdje,
nemojte plakati,budite sretni''
shvatila sam da si anđeo bio i da si anđeo postao
shvatit ću da te nema kad vidim ponovo tvoje lice
tvoj osmjeh...
kada dođem k tebi gore
moram osjetiti tvoju toplu i nježnu ruku...
tebi je lijepo gore,i odmaraš
od ovoga okrutnog svijeta...
anđeo u bijelo.....
par slikica o toši
voljet ćemo osmjeh tvoj,zauvijek
Post je objavljen 23.10.2007. u 08:53 sati.