Hmmm,ne znam kako bih to rekla,ali ... nekako mi uopće nije dobro.Osjećam se ko žarulja od 100 W,ali pregorena.Vakuum! 100 W je moje prirodno stanje,pregorenost NIJE.Valjda je to zbog zime koja je doklipsala odnekud,pojela mi jesen.Nisam se pravo ni nauživala jeseni,nisam!Taman da hoću,a zima mi zezne namjeru.Shit !!
Pucaju me nekakvi flashevi.Znate ono kad vas u proljeće prožme osjećaj prekomjerne ljubavi,sve vam je nešto toplo oko srca,budite se vi i sve oko vas. E,ovo je slično,samo obrnuto. Hehe,zvuči glupavo,ali zapravo nije.Isti je to onaj osjećaj oko srca, kao kad ste zaljubljeni do ušiju,kad vam se prsa nadimaju i nemate dovoljno zraka od ogromne količine emocija. E,u proljeće sve to ima predznak uzvraćene ljubavi...zimi,gubitak iste.Tko je doživio obje,zna o čemu ja to govorim. Emocije su u oba slučaja ravne nuklearnoj bombi,a mislim da su u drugom slučaju još i snažnije.
E sad,nije da se ja tako osjećam zbog izgubljene ljubavi,sačuvaj me bože! O,ne! Kod mene je po tom pitanju sve u najboljem mogućem redu.Hvala Bogu,Krishni,Alahu,Ahura Mazdi,Manituu i ostalim nebesnicima na tome,haha.
Zima jednostavno tako djeluje na mene.Osobito kada dođe tako naglo kao sada...i dok se na nju ne naviknem.Navići ću se,to znam...samo mi nekako uopće nije dobro.Vakuum!
Post je objavljen 22.10.2007. u 14:38 sati.