IN MEMORIAM:TOŠE PROESKI,25.1.1981.-16.10.2007.
Prije 2 dana zauvijek je ugašen život jednog mladog pjevača,humanitarca i osobe koja nije znala za laž i zlobu,nego za dobrotu i poštenje,zauvijek nas je napustio neponovljivi Toše Proeski.
Tog jutra kao i obično išla sam u školu,sve je bilo super,dok na netu nisam pročitala da je poginuo Toše Proeski,blizu Nove Gradiške.
Čitala sam tekst s nevjericom,nisam mogla uopće vjerovati da ga više nema,da ga nikad više nećemo vidjeti ni čuti.
Nije da sam bila neka obožavateljica,ali voljela sam njegove pjesme,bile su posebne...
Ubrzo se vijest proširila po cijeloj školi,neke su cure i plakale,nitko nije mogao vjerovati da se to dogodilo...
Cijeli dan mi je nekako bio tužan...
Kad sam došla kući,skinula sam par njegovih pjesama,a onda su mi potekle suze na pjesmu "Igra bez granica."
Čula sam je i prije,ali ovaj put je bilo drukčije...
Riječi pjesme su me rastužile,kao da pjeva o tome što će se dogoditi,nekakav čudan osjećaj...
Još kad sam na TV-u gledala isječke iz njegovog života,od klinca do prave zvijezde koju su voljeli svi,i stari i mladi...
Nesreća se dogodila 20-ak km od mog mjesta,da sam bar bila tamo kad su njegovo tijelo prevozili u Makedoniju,u njegovo rodno Kruševo...
To je velika tragedija koja se ne može opisati,istina je da Bog uvijek uzima samo najbolje...
Jučer na posljednjem ispraćaju,bilo je oko 20 000 ljudi,svi su se zadnji put oprostili od svog "anđela na zemlji",kako ga nazvali...
Imao je planove za budućnost,htio je diplomirati na Muzičkoj akademiji,snimiti album popularnih arija u modernom aranžmanu,ali te stvari nikad neće moći napraviti...
Ovog anđela ćemo imati u lijepom sjećanju,nećemo ga zaboraviti...
Zbogom,Toše!
Evo riječi prelijepe pjesme "Igra bez granica":
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih drugova
i ovih nakaza što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
bez loših sjećanja na hladna proljeća
bez slike stradanja
što se baš na nas zalijepe
Ref.
Jer moj je život igra bez granica
umorna priča, trganje stranica
na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
kad zbrojim poraze ništa ne ostane
samo jos vučem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim
Ref.
Ref.
Post je objavljen 18.10.2007. u 19:07 sati.