Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bsk

Marketing

Produkt dosade i buljenja u prazno..

Eh , pa da razjasnimo jednu stvar prije pocetka ostatka misli kojima se bavim u slobodno vrijeme vozeci se u nekom javnom prijevoznom sredstvu.

Dakle, ja sam pusac - pusac cigareta - duhana - kako god, samo da se razumijemo smokin

Kao i svaki drugi pusac pojedinac uzivam u tom svakodnevnom(citaj svakosatnom, svakopolasatnom, svakopetnaestominutnom) ritualu. Naravno, najdraze je uz kavu..
Ali nikad, nikad nisam izvadila cigaretu iz kutije prije nego li je bus, vlak, tramvaj, kaj li vec, stao. Ako se nisam proracunala, povijest moje ovisnosti pocela je prije nekih 6,5 godina.
Nravno, pojavila se zelja da zapalim bas u trenutku kad se nalazim u javnom prijevozu, ali opce je poznato da se u njima ne pusi i da je zabranjeno i svi se tog drze pa i ja, stoga u takvim trenucima pokusam odagnati misli svjesna da ne mogu nista u tom trenu. Pa cak i kad dode vrijeme da ustanem i dogegam se do vrata ne pada mi na pamet da izvadim cigaretu, stavim je u usta i cekam da se otvore vrata.

Vec sam nekoliko puta susrela ljude koji to rade i zaista mi nije jasno.. zar se ne moze strpit jos koju sekundu da side iz busa, vlaka, tramvaja.. u cem je stvar? Mislim i ja sam pusac, i meni dode zelja , i ja postanem nervozna nakon nekog vremena bez pljuge, znam kak to sve ide.. I ne, nisu to samo mladi ljudi , teenageri i slicno koji s time izgledaju kao da se samo prave vazni.. zaista ima ljudi svih dobnih skupina.. Ali ja to zaista ne razumijem.. stovise, izgleda mi jadno i glupo.. Ak je samo zato da osjetis nesto u ustima , pa gurni brate prst (ili lizalicufino) smijeh , ili mozda miris.. no svejedno.. izgleda preglupo.. no tko sam ja da sudim..

I mozda je ovaj moj tekst sad samo lupanje u prazno, ko sto ih vecina na kraju zavrsi, al ja volim svoje tekstove koje tak zavrsebelj jer se uvijek na kraju izgubim..

Post je objavljen 18.10.2007. u 00:10 sati.