Marketing
USTAV REPUBLIKE HRVATSKE I NEŠTO UZ TO....
Učili su nas u školi: Ustav je najviši zakon jedne države.
Pa, slijedom logike, i države Hrvatske.
Kako trenutno pokušavam riješiti neka osnovna egzistencijalna pitanja tipa stanovanja,financija i zaposlenja, baš sam si malo bila bistrica, pa nadobudno zavirila u neke odredbe Ustava RH.
Kao najvišeg zakona jedne države.
Pa tako i naše, bila ona banana ili ne.
Kaže tako članak 5. istoga Ustava:
" U RH zakoni moraju biti u suglasnosti sa Ustavom, a ostali propisi sa Ustavom i Zakonom.
SVATKO je dužan držati se Ustava i zakona i POŠTIVATI pravni poredak RH."
Nadalje, nešto što bi bilo smiješno, da nije tragikomično i ponižavajuće, već dok to čitaš...
Odjeljak pod naslovom OSOBNE I POLITIČKE SLOBODE I PRAVA...među inima, stoji tu i članak 54., koji izričito kaže:
"SVATKO IMA PRAVO NA RAD I SLOBODU RADA.
Svatko slobodno BIRA poziv i zaposlenje i svakomu je POD JEDNAKIM UVJETIMA dostupno svako radno mjesto i dužnost."
Na isti se nadovezuje i članak 55., nastavlja u istom revijalnom tonu:
"SVAKI ZAPOSLENI IMA PRAVO NA ZARADU KOJOM MOŽE OSIGURATI SEBI I OBITELJI SLOBODAN I DOSTOJAN ŽIVOT.
Najduže radno vrijeme određuje se Zakonom....tjedni odmor...".blablalbla...
Savršeno dobro znam da pišem, pitam i razmišljam o bedastoćama. To su sve stvari koje bi svakom sretniku koji živi u našoj državi trebale biti odavno kristalno jasne. I naravno da su jasne. Toliko da su postale način življenja. Da već unaprijed svi jako dobro znamo da se nitko, ali ama BAŠ NITKO u ovoj Državi ne drži slova zakona, a kamo li Ustava.
Od onih svetih krava koje su ga proglasile i potpisale, preko onih koji se pred svekolikim pukom (stokom sitnoga zuba i očito još sitnije pameti!) zakljinju na njegovo poštivanje, do dijela onih koji su u mogućnosti tlačiti one najmanje i najnesposobnije, pa otvoreno kažu "Ma kakav zakon, tko gleda na zakon?!?".
Zapravo, griješim dušu. Za mene, vjerovatno zadnju u hranidbenom lancu RH, zakon i te kako vrijedi. Čekam svaki dan da dođe gos'n policajac po mene i da me vodi malo u zatvor, jer, eto, nisam platila kaznu od 500,00 kuna, a i ne želim, jer definitivno nisam napravila prometni prekršaj. Tu su promptni i efikasni.
Pa se pitam (nisam odavno, jel'?), po ne znam koji put:
zar je moguće da nitko ne reagira više ni na šta, da je raja toliko apatična i otupjela, da nitko živ ne može postaviti pitanje poštivanja Ustava? Ma, ne samo Ustava, nego bilo kojeg zakona koji ide u prilog toj istoj raji?
Kakva sloboda?
Kakovo slobodno biranje?
Kakvo pravo na zaradu, a još manje na onu koja će ti uliti kakvu-takvu sigurnost i osjećaj da si - ČOVJEK?
Kao pojedinac, a valjda se i narod sastoji od pojedinaca, mogu otvoreno reći da se u ovakvom sustavu ne osjećam niti sigurno, niti slobodno, a najmanje dostojanstveno.
Osjećam se nemoćno, bijesno, ljuto kada moram voditi dijaloge sa "malim moćnicima" ciničnog osmjeha.
Jadno, jer stičem dojam da sam totalno nesposobna za samostalan život i samostalno podizanje obitelji, djece.
Užasno, jer mogu jedino konstatirati da mi sistem, koji sam ne poštuje slovo najvišeg zakona jedne države, jednostavno ne dozvoljava da budem građanin Hrvatske koji će svojim radom priskrbiti sebi i svojim potomcima život dostojan čovjeka.
A ne tražim puno.
Ili tražim?
Tražim da se meni i svima koji su u istoj situaciji kao i ja, omogući Ustavom zagarantirano pravo na rad.
Tražim da ne moram misliti što će biti preksutra ili za mjesec dana.
Tražim da mogu sama planirati svoj život sa onime što imam, što bih eventualno zaradila svojim rukama.
Ne tražim socijalu niti milostinju.
Želim raditi i biti neovisna o socijali i dobroj volji nekakvih bivših supružnika.
Da mi sutkinja Suda u Krku na brakorazvodnoj parnici ne može reći:"Što biste htjeli, neki daju samo 800,00 kuna, vi ste sretnica!"...ili "Što se vi bunite, vas nitko ne tuče!" i slična sranja...
Pa pitam: da li je itko u ovoj Državi shvatio ozbiljno i jedno slovo nekoga od naših zakona?
Da li postoji itko tko se drži onoga iz članka 5.Ustava...."...SVATKO JE DUŽAN DRŽATI SE USTAVA I ZAKONA I POŠTIVATI PRAVNI POREDAK RH"?
Vidim da na Blogu.hr zadnjih dana nastaje pravi tulum od političara. Politička scena preselila se na Blog...ma, čemu, dragi moji? Mislite li da ćete tako privući birače?
Pa i ti izbori odavno su postali sprdačina nad sprdačinama...šteta samo love koja se i dalje uporno baca u vjetar...
DODATAK:
Čitam neki dan u "Jutarnjem listu", dan prije Dana mentalnoga zdravlja, dr. Vlado Jukić iz bolnice Vrapče izjavio je da TREĆINA Hrvata boluje od nekog psihičkog poremećaja. To ono što je evidentirano. Pravo stanje je sigurno drugačije. Lud neki narod.
Ma, slobodno zatvorimo oči pred činjenicom da je za to dobrim dijelom kriv i život naš svakidašnji. Jer:
Dobro mentalno zdravlje uključuje (kaže doktor):
** dobar osjećaj o sebi, svijest o svojim pravima, osjećaj osobne vrijednosti i samopoštovanja, te prihvaćanje mogućih psihičkih problema;
**sposobnost prepoznavanja, prihvaćanja i iskazivanja misli i osjećaja, stvaranje i održavanje prijateljstva i dobrih odnosa s okolinom;
**sposobnost prihvaćanja životnih promjena i djelotvornog sučeljavanja sa stresnim događajima.
Pa, dobro, kako da imam dobar osjećaj o sebi, kad ispada da sam nesposobna?!? Psihičke probleme prihvaćam, i sam post kaže koliko sam ispala iz kolotečine...
Ako iskažem misli i osjećaje, proglasit će me munjarom, neuračunljivom, jer kočnice, kao što rekoh, popuštaju...
Životne promjene, u ovom kontekstu prihvaćam...znam da život samo mjena jest...ali, pobogu,dokle više i koliko tijelo može trpjeti stres??
Post je objavljen 17.10.2007. u 11:37 sati.