Marketing
Top 10 uvoznih piva u Hrvatskoj
Kako sam obećao, vrijeme je da objavim top 10 naj* uvoznih pivi koje možete naći u hrvatskoj. Neznam ako ćete ih naći u bilokojem dućanu, ali u većim Konzumima, nekakvim Getroima, Pevecima ili šta ti ja znam di, bi se trebale naći sve u kompletu. Neke od njih ste već mogli vidjeti i u prošlom postu.
1. Pilsner Urquell
Sigurno se pitate, PO KOJI KURAC VEĆ DRUGI PUT NA PRVOM MJESTU!?... šta ćete... slab sam na Češke pive, ali to je samo moja procjena...
bla, bla, bla... Lager zlatne boje, Plzensko pivo, bla, bla, najrašireniji stil, u biti, samo pogledajte prethodni post, također na 1. mjestu...
2. Guinness
Definitivno najpoznatije i jedno od najboljih tamnih pivi na svijetu. Bio je jako popularan i prije dolaska u Hrvatsku, štoviše, oko Guinnessove snege i količine alkohola su se pričale i studentske priče, dio nacije kojima piva definitivno nije strani pojam. U postotku, niti jedna država na svijetu ne izvozi toliko pive kao Irska. Kažu da krigla Guinnessa "olakšava prolaz pameti i mudrosti". Za razliku od drugih piva, ne gubi okus ni pitkost promjenom temperature. Može se piti na sobnoj temperaturi, a i hladno, iako za mene nema boljeg od dobro podhlađenog piva.
3. Paulaner Hefe-Weiss bier
Čisti primjer izreke: "Zašto jesti ručak kada ga jednostavno mogu popiti?". Doslovno sastav kruha uz poveći dodatak vode. Ovo je jedno od prvih pšeničnih piva koje se kod nas pojavilo. Prvi weizenbier, weissbier ilii weisse. Bilo je tovrijeme kada su mutno pivo puno kvasca (opet... KRUH! KAŽEM VAM!), vraćali konobarima uz milozvučne riječi kojima su im skidali svece sa neba, jednog po jednog. Čovjek nije znao da li pije ili jede... Pšenično pivo zahtjeva više pažnje prilikom točenja. Puno je bolje za natjecanje u podrigivanju jer je puno bogatije ugljikovim dioksidom CO2 nego druge pive, ali zato i puno lakše sklizne iz čaše... Za točenje ovog piva treba dobro istrenirani, mirni i usredotočeni pivopija, kojemu suzdržavanje nekoliko sekundi od ispijanja pive ne predstavlja veći problem. TO pivo obavezno piti iz ultra-visokih čaša, jer uz volumen tekućine, morate računati na još toliko pjene.
4. Rochefort 10
Sam naziv je moćan do pakla, a tako i pivo. Ovo je jedno od najjačih piva sa 11,3% vol. alkohola. Problem je naravno, ako za taj postotak saznate malo prekasno... Proizvodi se u jednom mirnom i tihom samostanu Notre-Dame de Saint-Remy, gdje se od 1595. godine proizvode 3 vrste piva. Tamna su slatka, čak i čokoladnog okusa.
5. Erdinger Weissbier
OPET KRUH!!! Najveća pšenična pivovara u Njemačkoj, glavni je krivac za ovu pivurinu. Svijetlo pivce sa blagim okusom kvasca i vanilije. Još kada bi bio malo krući i za marendu lijepo smjestiti malo špeka, kobasice i sira između dvije krišk Erdingera, ali može i ovako uz sedvič istog sastava... Klasični Njemački međuobrok. S Pšeničnim pivom je najbolje započeti još jedan pivski dan.
6. Orval
Ovo je pivo za dobrotvore. Jedno od sedam piva koje smoju nositi oznaku "Autentic Trappist Product". Šest ih je u Belgiji i jedan u Nizozemskoj. Što to znači i što ga čii "dobrotvornim pivom"!? Pa ta oznaka znači da je pivo proizvedeno u samostanu, potpuno pod nadzorom redovnika i da se veliki dio zarade daje u dobrotvorne svrhe. Vjerujte mi, to je najbliže što će me crkva vidjeti, osim na vjenčanju i sprovodu... što je više manje dvije iste stvari... ali, to sada nije bitno... samostan Notre-Dame d'Orval (jebo te, pa koliko tih Notre-Dama ima!?) je najstariji samostan koji ima pivovaru (tamo bi se i ja zaredio, jebeš mi sve, ako ne bi!). Osnovan je u 11. stoljeću a do tada ga prate mnoga razaranja (pizda im materina! tko se samo usudi pivovaru rušiti!?) i ponovne gradnje. Kada pivu natočite u čašu, nemojte se prepasti da ste dobili neku bocu otpadne vode iz elektrane Krško, pivo je stvarno narančaste boje, a bja se dobiva od potpuno prirodnih sastojaka. Gorkastog voćnog okusa i suhoća koja je potpuno različita od svih ostalih Trapističkih piva.
7. Hoegaarden
Bistro kao mutna voda, začinjeno pitaj boga čime, miriše po voću... taman za isprati zube njime da imate sviježi dah. Osim što miriše po voću, čak je i voćnog okusa (Hoda kao kokoš, glasa se kao kokoš, izgleda kao kokoš, što je onda? kakve sam sreće, buduća žena...). Mnogi ga pokušavaju kopirati, ali nitko ni blizu... Ostaje najbolja pšeična piva na našem tržištu.
8. Chimay (Plava etiketa)
Vrh vrhova trapista. Samostan (POGODITE KOJI!) Notre-Dame de Scourmont ima najveću i najpoznatiju pivovaru. Oni su već 1860. godine počeli komercijalno proizvoditi pivo. općenito, plava etiketa je izmišljena 1948. kao božićno pivo vinskog okusa (Očito za fine guze plićeg džepa... nemaju za vino, pa se pivom oblokavaju, ali glavno da ih okus ne asocira na pivo...), a uz to ima i oznaku godišta... očito je kao i vino, dobro je ovisno o berbi. Za njegovu proizvodnju zaslužan je otac Teodor (bog ga blagoslovio!), koji je uspio izolirati kvasac baš takav kakav je odgovarao za to pivo.
9. Lindemans Geuze Cuvee Rene Lambic
O jebo te ja... Ni ne trudim se zapamtiti ime... Lambic je posebna rsta piva koja nije za svakoga. nastaje spontanom fermentacijom, što znači da su dozvoljeni "divlji" kvasci koji i tako lebde svuda oko nas. Opet, vinski okus kojeg je osigurala ova metoda priprave. Ovo se pivo dobiva mješanjem starijih i mlađih lambica. Ista pivovara proizvodi voćna piva (masline, jagode, breskve... jebo te, smješaj nekoliko tih pivi u bačvu i imaš Lambic "voćna salata").
10. Leffe Blonde
Leffe je poznat jedino po tome što je u Hrvatskoj bio početak nama do tada nepoznatih piva. Radi se o Abbey (abbaye ili abdij) oznaka je stila koji se na neki način približava trapističkom pivu, iako nije nužno napravljeno u samostanu (znači li to da je tajna okusa u blagoslovljnoj vodi!?). Leffe je otvorio put prema Belgiji, zemlji koja najviše eksperimentira sa proizvodnjom i općenito pivom.
ALA HOMO ČA POPIT!!!
!!!
Post je objavljen 16.10.2007. u 16:47 sati.