Marketing
memories ease the pain inside ...
Sjećanja.... bude razne osjecaje... cesto su ta sjecanja bolna, tuzna... Svatko na ovome svijetu ih ima, manje bolna ili mozda vise... Nitko ne voli pricat o tome...
Evo, danas sam se posvadala sa poznanicom... Iako na prvo pogled ovo nema veze s sjecanjima, ima. Mozda ne sad... Skola, danas nam svima dosadno mjesto, uvijek cemo je se sjecati, kao i ljudi u njoj... Sve ce to postati proslost, no jos uvijek je to sadasnjost.... i zivimo ju... kada razmisljamo o onome sto se dogadalo jucer, neki dan, prosli mjesec ili cak kad gledamo dublje u proslost, razmisljamo o tome sto je bilo, prisjecamo se, naviru sjecanja...
Zar necemo i mi nekad biti samo dio proslosti, zar necemo i mi jednom biti samo u sjecanjima?? O tome nitko ne razmislja, no to cinimo drugima.
Zasto potiskivati bolna sjecanja dublje i dublje, kad srce svejedno boli? Mislimo, to je jedino sto se moze uciniti, no istina je da je to samo najjednostavnije.... Zasto jednostavno ne zaboraviti?? Lako je reci to, no da li je tako i kad se to treba napraviti?? Ne, kad pokusamo zaboraviti, sjecanja dolaze. Kao da se inate... Zasto je to tako?
Kaze se da zivot nije fer....
...
pozdravi
sister
luc
ivek
lazljiva
mony
tina
lara
svi ostali
...
pozzek
Post je objavljen 16.10.2007. u 16:02 sati.