A kao da nije dosta da nas svaki dan pere nekim ružnim stvarima, onako usput, čula sam jutros da je dečko poginuo u saobraćajki. Vidjeli ste vjerovatno na naslovnici da ima i snimka sa mjesta nesreće, gledajući to, pitam se dokle, stvarno DOKLE više...
Iznenadila me moja vlastita reakcija. Nikad ni u snu ne bih pomislila da bi me ovakva vijest mogla ovako potresti. Dečko je bio, onako, dobrica, nenametljiv, pjevao je to što je pjevao, ali mnogi znamo da se školovao i za ozbiljnije stvari. Nije ga bilo po tabloidima, ne u onom kontekstu na kojeg smo navikli, pokušavali su neki vrli novinari doduše, ali mi je drago, a sada naročito, da nisu uspjeli.
Kažu da je spavao na prednjem sjedištu...ako to može bit utjeha, baremje otišao a da nije osjetio.
Neka sada daruje Onoga gore, mora da mu je jako mio kad ga je uzeo k sebi.
Nešto sasvim drugačije:
...da ne ispadne da je pjevao samo o kamenom srcu...
A školovao se za ovo...
A zadnje vrijeme čula sam pjesmu "Igra bez granica", zapela mi je dobro za uho...nema je na Jubituu, samo makedonska izvedba...
Ovo sam još ljetos stavila, nije na odmet, čisto tako...u spomen...
Post je objavljen 16.10.2007. u 12:00 sati.