Marketing
WICKED GAME
svi se očito zaljubimo u krive ljude ponekada.konflikt je kada ti srce govori da je ta osoba tvoja srodna duša,tvoja druga polovica bez koje nisi cijel no toga ionako nisi bio svjestan sve dok nisi upoznao tu osobu,ali kada ju izgubiš onda se osjećaš kao da ti je neko umro,i gore od toga.najgori dio toga je kada ta osoba ne želi više uopće komunicirati sa vama,a vaš osjećaji prema njoj su sazrijeli i dobili svoj pravi,čvrsti oblik.dotična osoba vas ignorira i nedozvoljava vam da izrazite svoje osjećaje prema njoj.nju volim prije svega kao prijateljicu,sestru,srodnu dušu,ali daleko od toga da sam imun na njezine ženske čari,ali ju istovremeno volim i kao dijete.čudna kombinacija no od svega mi je najviše žao što nismo ostali prijatelji jer znam da bi bio uz nju kada bi joj trebao i maknuo bi se kada bi joj smetao jer samo želim da bude sretna,a ona je u moje srce unijela tugu.slomila ga je svojim ignoriranjem i hladnim riječima no dušu sam ipak uspio zadržati.zbog nekih sam razloga morao ući malo dublje u svoju psihu,svoje srce i svoj um,a i u njezinu ljepu glavicu.da sve nije tako ružno završilo ne bi shvatio puno toga i kad tad bi se slomio,tek nakon torture koju sam prošao mi je jasno da bi joj tek sada mogao dati ono što joj odpočetka želim darovati.bilo je gadno,skoro je bilo krvi i slomljenih kostiju grubih i prostih riječi,policije,sudova,raznoraznih prijetnji i niskih udaraca.priznam nisam ni ja bio svetac u svemu tome i ja bih također znao nisko piknuti i provocirati no samo sam htio nekakvu reakciju,bilo kakvu umjesto ignoriranja.IGNORIRANJE JE JEDAN OD NAČINA AGRESIJE.ova igra je trajala 3 duge godine.više od tisuću dana agonije.emocionalne torture.to nije kriva ona nego ja.moji osjećaji i moja upornost su me tjerali da dolazim po još malo boli bilo fizičke ili emocionalne.nisam htio odustati,ali sam se bojao sam sebe jer znam što sam kadar učiniti kada se dovedem do ruba.prvo dobijem slom živaca,a nakon toga se ohladim.postanem nešto bez osjećaja.ni živo ni mrtvo,ali hladno, smireno biće kojem je samo osveta na pameti.onda ne gubim kontrolu već sam hladan ko špricer.uzimam kontrolu u svoje ruke,spreman sam za najgore.u stanju sam presuditi sebi,ali i drugima.bez žaljenja,bez kajanja.imam i ja debelu dijagnozu samo baš nije točno postavljena pa još neću ništa o tome pisati.hvala bogu do sranja nije došlo.sada sam miran.ovo je igra bez pobijednika,ali je sve u svemu dobro prošlo.ja sam izgubio prijateljicu,a ona je izgubila osobu na koju se je mogla osloniti kada god je htjela i koja nebi pobjegla kada bi zagustilo.njoj sam u stanju oprostiti sve,pa čak i da me ubije.čak sumnjam da bi se i branio.
dvije stvari su me u cjeloj priči iživcirale.
1.bezrazložno ignoriranje bez vidljivog povoda i razloga
2.glupe prijetnje fizičkim nasiljem kada je znala da mi samo treba reći da joj se maknem iz života i ja bi to napravio.to bi mi bilo teško,ali bi poštivao njezinu odluku jer ju prije svega volim i poštujem i mislim da zbog svoje bolesti nije manje vrijedna,već dapače.znam da ju život nije mazio i da ima peh.uz bolest su joj se desile još neke ružne,teške i neugodne stvari.
samo sam joj htio pokazati da nisu svi ljudi isti i sa nekima se nemože manipulirati sa već isprobanim taktikama.kod mene pali molim,hvala i malo iskrenosti,pristojnosti,bontona.za svoje osjećaje,shvaćanje i način razmišljanja htio sam samo malo poštovanja jer sam ga ja njoj ukazao puno.na kraju sam uspio dobiti tu mrvicu koju sam tražio,doduše na glup i primitivan način,ali bilo je i gorih solucija od te.smirio sam i nju i sebe.iz cijele ove situacije sam napokon počeo izvlačiti korist.upoznao sam puno ljudi koji su imali ili imaju slične probleme,ljude sa različitim dijagnozama koji otvoreno pričaju o svojim problemima.stekao sam i dobre prijatelje i prijateljice.sada znam da sam u stanju pomoći nekome i pružiti nekome ruku jer na taj način pomažem i sebi.
Post je objavljen 16.10.2007. u 07:49 sati.