Marketing
21. post. Tri grada, tri života - York
Nedjelja se bliži, ali nikako da dođe. Kako bih se malo odmorila od Formule 1 i skrenula misli (sebi i vama), odlučila sam napisati post, zapravo tri posta, o gradovima koje volim, koji mi izgledaju ugodni za život i u kojima bih teoretski rado živjela. Dakle, to nisu nužno najljepši ili najzanimljiviji gradovi i u obzir sam uzela samo mjesta u kojima sam bila, pa makar i jedan dan. Znači, Bora Bora nije na popisu :-(
Vrlo često se najbolje stvari u životu dogode sasvim slučajno, a tako je bilo i na našem putovanju u Englesku prošlog ljeta. Isplanirali smo cijeli put i sva mjesta koja ćemo posjetiti a onda smo nakon 7 dana frenetičnog lutanja po Londonu, trčanja od muzej do muzeja i od znamenitosti do znamenitosti, potpuno slomljeni i na rubu snaga stigli u Leeds. O Leedsu ne znam ništa jer smo razgledavanje preskočili i četiri dana samo spavali, jeli i visili u pubu. Ma bilo je odlično i u odličnom društvu - Kevin (...the worlds most annoying bird has flown south for the winter!! I hope the motherfucker doesn't return next year...) i Howard (...Howie had a gig then we got absolutely wasted and danced to cheesy pop music all night...) - ovo u zagradama da malo steknete dojam koliko pravi Englezi pričaju, piju i psuju - neodoljivo. Htjeli smo napraviti jednodnevni izlet negdje u blizini, možda u Manchester ili Liverpool, ali lokalci su nam preporučili da odemo u "najljepši engleski grad" - York. And so it happened.
Ovo što vidite na slici je gotička katedrala, najveća anglikanska katedrala na svijetu, nezamislivo ogromna i predivna. A u prednjem planu su zidine, izgrađene u srednjem vijeku i na rimskim temeljima, koje okružuju čitav grad i kojima tumaraju oduševljeni turisti. York je bio rimski Eboracum, a danas je glavni grad engleske pokrajine Yorkshire. Grad ima sve što jednom urbanom ratniku treba, a opet je nekako životan, bez kaosa, ne prevelik (190 tisuća stanovnika), s puno parkova, malih simpatičnih uličica u centru, rijekom uz koju je izgrađena šetnica, s biciklističkim stazama i željezničkim kolodvorom koji oduzima dah. Ne znam zašto ali ti engleski kolodvori me oduševljavaju.
Nemam nijednu svoju fotku iz Yorka jer je baš taj dan naš fotoaparat bio izvan funkcije pa sam za uspomenu i dugo sjećanje kupila zelenu Oasis kapicu kojoj se svi uvijek smiju, ali mene veseli! Podsjeća me na grad u kojem sam se nekako "našla", grad u kojem bih mogla piti kavicu uz rijeku, voziti se biciklom na posao i kupovati u odličnim engleskim dućanima. Ne znam samo što bih s hranom jer engleska gastronomija, kao što svi znaju, baš i nije ponos i dika slavnog kraljevstva. No trebate probati škotsku juhu od paradajza ili pizzu s piletinom da biste u potpunosti uvidjeli razmjere strave otočke hrane. Dobar tek!
Nova nagradna igra za vjerne čitatelje - tko pogodi preostala dva grada s moje liste potencijalnih prebivališta može birati između dvije nagrade: ili ga častim pićem (što je već viđeno i potpuno bezveze) ili dobiva komad gume iz Monze (e to je već nešto). Sretno!
Post je objavljen 18.10.2007. u 18:15 sati.