Marketing
Mom bivšem
Ne gledaj me tako sada kada je prekasno, ne pitaj me zašto i kako, ne traži moj novi broj. Pusti me da živim i da se radujem novom danu sa onim koji je zaslužio svaki moj dodir, svaki moj uzdah... Sada si samo blijeda sjenka, duh u mojim uspomenama, ne bi te se ni sjetila da se nismo sreli... Ne trebam te, a posebice ne onako kako sam te nekada trebala, kada je teret moga života postajao pretežak da ga nosim sama, a ti si otišao. Riječi tvoje sam zaboravila, dodire tvoje davno sam obrisala, suze svoje odavno sam progutala i nastavila sam dalje ne dajući da me rane srušeni spomenici naše ljubavi... ne sjećam se kako je bilo ležati u tvome naručju, ne sjećam se tvojih obećanja, ne, jednostavno se ne sjećam kojim sam te imenom nekada zvala... pjesme koje si mi posvetio odavno više ne slušam, snimke naših pijanih noći izgubljene su u moru novih, tvoje plave oči kojima sam se zaklinjala na vječnu ljubav zamjenile su druge, i treće, i četvrte... Gledaj me šutke i gledaj me dobro kako odlazim, jer tako sam i ja gledala tebe misleći kako ne zaslužujem biti sretna s čovjekom kojeg volim... No dragi moj, bila sam naivna, jako naivna kada sam mislila da ću čekati ovaj dan kada želiš me natrag i pojuriti ti u zagrljaj... Idem k drugome, idem k njemu, koji me voli, čije oči i sada počivaju na meni, ljepše plave oči. Ne znam hoćeš li me opet vidjeti, neću ti se javiti nabaviš li svejedno moj broj, neću se obazirati na tvoje molbe jer mi se jednostavno ne da. Da, hladna sam, veoma hladna, poput onog šiljka koji si mi zabio u srce svojim oproštajnim riječima... za tebe nema više mjesta kod mene, za tebe nema toplih riječi, za tebe nema više mene. Bog te udaljio od mene, Onaj koji poznaje svoju djecu u dušu... druga sudbina mene čeka, drugi ljubavnik, drugi čovjek, a ti si uzmi vremena koliko ti treba da ugasiš taj plamen koji sam ponovo raspirila kada si me ugledao, da zaboraviš...
Post je objavljen 15.10.2007. u 08:57 sati.