30.9 sam na PRO 7-u pogledala zadnju zadnju epizodu O.C-a (za one koje ne znaju, tinejdžerska serija o bogatašima iz Kalifornije i jednoj takvoj bogatoj obitelji koja usvoji dečka od cca. 16.god i kojima se život iz temelja mijenja dolaskom tog malog, ali i svim ostalima koji su s njima povezani)... baš kao što su se oni povezali, povezala sam se i ja s tom pričom... i, sada - 4 godine nakon emitiranja serije - odlučili su da je vrijeme za kraj... glavna junakinja je već u prošloj sezoni umrla jer je trebala nešto novo, bilo je vrijeme za promjenu...
U ovoj zadnjoj epizodi (za one koji već unaprijed žele vidjeti kraj, btw. pjesma se zove Life is a song, Patrick Park)
došlo je do mnogih promjena, baš kao što je u svakoj seriji koja dolazi do kraja... neraščišćeni poslovi se rješavaju, oni koji su suđeni jedno drugome se pronalaze i sl. i tako su neki otišli studirati u 40.godini, šminkerice kojima je jedini smisao bio da li će u školu ići popeglane ili kovrčave kose; obući high-heels ili ravne balerinke; su se pronašle u spašavanju tuljana.. kao aktivistice za prava životinja, drugi su se odselili, neki jednostavno samo pronašli sebe i ono čime se u životu žele baviti.
Ok, nije da je ova serija bila neka strašno dubokoumna, jer neke stvari su u životu ponekad samo i JEDNOSTAVNE, ali voljela sam ju... mogla sam se u nekim naočigled bezazlenim problemima pronaći i uhvatiti svoje misli u mislima likova... tako da mi je sada jaaako žao što je serija završila... no kao i svaka druga serija i tema, i ova me navela na razmišljanje:
Koliko volite promjene? Koliko ste spremni na promjene? Da li ste jedni od onih koji su savršeno zadovoljni svojim životom i plaše se svih, pa i najmanjih pomaka, u svojoj "idili"? Ili ste svjesni da ste upali u rutinu? I ako ste svjesni - što činite da se nešto dogodi, bilo što? Ili nemate hrabrosti, ili naprosto ne znate odakle početi, kako se maknuti sa posla koji vas nimalo ne ispunjava; želite primjerice, započeti samostalni biznis, imate ideja, ali nemate financijskih uslova.... a za kredit nemate pokrića? Ili, u braku ste, ili vezi... a u njoj ostajete samo zato što vam pruža sigurnost, zaštitu - ali ne strast, uzbuđenje koje svi želimo, i ponekad trebamo i više od sigurnosti????
Shvatila sam da sa svojih 19. godina i ja žudim za promjenama; one se događaju, ali ne u smjeru u kojem želim da se one odvijaju...
Znate ono kada vam kažu "Zamislite se za 10 godina, gdje se vidite?"
E, tu kod mene nastaje praznilo... naravno da svi želimo biti sretni, zdravi, imati karijeru, obitelj.. ali detalji, gdje su detalji??? čime se baviti, s kim osnovati obitelj?
Ok, možda je to daleko, ali zapravo - nije... jer vrijeme leti... i dok se okrenemo, već imamo 28.god, karijera na početku, dečka nigdje... nije to nikakav problem, meni barem nije, ali poznajem hrpu ljudi koje to muči - da će ostati usidjelice, ili ono što je meni puuuno gore - nezaposlene. Naravno da se svatko bori, ali u bitkama se pobjeđuje i gubi...
Zapravo ono što mene najviše muči jest kako saznati što želite u životu... potraga za nama samima traje čitav život...
Da li i vas plaši da će vam neki bitni dijelovi promaknuti, ne ono što ste mogli drukčije, već što ste mogli uopće učinti?
(2 PAC - Changes)
Post je objavljen 13.10.2007. u 15:25 sati.