JESEN ŽIVOTA
Započinje jesen. Vidim to u vrtu, na stablima i grmlju.
Osjećam to u zraku i vlastitim udovima.
Ljeto je nepovratno prošlo. Protiv jeseni nema lijeka.
Ali jesen je lijepa i može biti tako bogata bojama.
Posljednje radosti života su tiše, ali i dublje.
Zato hoću mirno dopustiti da jesen dođe k meni.
Sudbina onih koji daju život, upravo je ta da, kao i zrno pšenice,
kao sjemenski krumpir,
kao sjemenka ploda i svako drugo sjeme, iz kojega raste novi život,
umru, budu odbačeni i zaboravljeni.
Tako bi dobar čovjek trebao uvijek znati da,
unatoč tomu što pridonosi životu,
umire i u tišini bude odbačen jer je postao nepotreban.
Pomiriti se s ovim
pravo je životno umijeće.
U pristajanju na ovo umiranje
skriven je najbogatiji plod,
plod dubljega radovanja životu.
Phil Bosmans
.
Post je objavljen 12.10.2007. u 11:15 sati.