Denis Latin ima emisiju na TV koja se zove "Latinica". Po mom shvaćanju onda bi se i emisija koju vodi Mislav Bago trebala zvati "Bagaža".
Evo na primjer, jučer. Doveo Bago u studio osječke neimare koji bi svi da grade rukometnu dvoranu. U tom graditeljskom žaru od kojega je jači samo onaj ljubavni*, svatko ima svoju viziju, svog izvođača, i svoju računicu koja se piše s puno puno nula. Zbog tih nula razvrgavaju se politička savezništva, padaju gradske vlade, sklapaju se neprincipijelne koalicije**, a onda nove, još neprincipijelnije. I onda na veliko razočaranje tog vizionara Šišljagića, u Vladi su rekli da je dokumentacija nepotpuna, a ona (Vlada) skeptična. Našto vam naš Šišljagić opali po Sanaderu, Polančecu i Šukeru takvim uvredama, takvim objedama i takvim lažima da ja to ne mogu vjerovat još uvijek. A vidim danas u novinama, ni Sanja Modrić. Gledajte: meni Sanader nije baš najomiljeniji političar i bolje bih znao iskoristiti slobodno vrijeme nego da o njemu razmišljam. Isto mi se čini i kad bi danas-sutra netko pokrenuo album sa samoljepljivim sličicama "Političari i kumovi", ne bi niti u toj kategoriji Sanader bio najtraženiji. Ali što je previše je previše. Da se mene pita, ja tog Šišljagića u emisiju ne bih pustio.
To je pod jedan. Pod dva, takvi likovi čovjeka naprosto natjeraju da požali što više nema verbalnog delikta.
Evo, na drugi primjer, danas vidim u novinama kako se zastupnik Ivo Lončar brani od napada državnog tajnika u ministarstvu prometa Dražena Bregleca.
Slučajno se nađoh proteklog vikenda u Istri, kupih Novi list da lijepo pošteno vidim što ima među domaćim ljudima, i u tom Novom listu naletim na intervju s Ivom Lončarom***. Tu odmah uvidim da su Lončar i Breglec neprijatelji gori od Crvene zvezde i Partizana. Kaže Lončar da je Breglec nešto kao niškoristi, da su ga, jer je bio vječni student, u Međimurju zvali Kemijski Dado, te da, kad ga je krenula politička karta, u jednom jedinom danu položio 7 (sedam) ispita.
Iskustvo me učilo da sad treba očekivati priloge za biografiju Ive Lončara. Usput, meni ih ne treba; Ivo Lončar je meni ionako jedan od zaostalijih likova na našoj političkoj sceni koja meni djeluje, pogađate, zaostalo.
I stvarno, kaže Breglec da je Lončar, koji je inače član Nadzornog odbora Hrvatske pošte, jednom digao 6549 kn za službeni put na sjednicu NO. Isto tako da je na račun pošte jednom boravio sa suprugom u Dubrovniku u Hiltonu gdje noćenje stoji 345 eura. Nije to ništa prestrašno, jel tako, samo malo blesavo izgleda. Ali su meni još blesaviji Lončarovi odgovori.
Kaže da je u Dubrovnik bio upućen sa suprugom povodom promocije marke "Karaka". Sa suprugom? A još je bolje ono sa troškovima prisustvovanja sjednici. Lončar objašnjava da je baš bio na odmoru u Senju "kad ga je diglo" pa je morao na put u Vodice, u Omiš, u Vinkovce, u Zagreb; sve to u tih nekoliko dana, a s ciljem da se angažira neki novi član Uprave HP. Druže Ivo, pa kak ste niste dosjetili da idete angažirat Schroedera ili Gatesa, neko kružno putovanje oko svijeta bi proizvelo izdašnije dnevnice, što ne?
I sve to čovjek obavlja s filozofskom mirnoćom sublimiranom u frazu "diglo ga je". Kao ono kad je uzbuna ili odlučujuća ratna ofenziva ili barem NNNI vježba.
Pa vi sad, dragi kolege, učinite malu ekstrapolaciju i zamislite što ti svi prekrasni ljudi rade kad se ne glože međusobno i nemaju potrebu da građanima otrkrivaju male simpatične crtice iz života. Koliko toga još ima o čemu nikad nećemo ni znati!
Zato vam ja mislim da Bagi stvarno treba dati da radi tu emisiju. Autorska prava na ime doniram.
* Misli se na ljubav prema novcu.
** Jel se sjećate Vasila Tupurkovskog?
*** Vi se sigurno pitate da što mi je bilo da na sunčanom vikendu u Istri čitam intervju s Ivom Lončarom. S pravom!
Post je objavljen 11.10.2007. u 16:07 sati.