Tvoje riječi mi odzvanjaju u glavi.
I one najružnije, i one najljepše, i one najbolnije, i one najslađe.
A ne želim misliti o tebi.
Obuzme me osjećaj radosti i tuge, spokoja i nemira, sigurnosti i sumnje.
Na trenutak. Sve odjednom.
A ne želim to.
Sreća pa su to samo trenutci. Trenutci kada dopustim sebi misliti o tebi.
Ali znam da zaista, ali zaista, ne vrijedi.
Ti nikada nisi bio vrijedan mene, a ni ja tebe.
Možda nekad, u nekom drugom životu, budemo mogli shvatiti jedno drugo.
A u ovom životu nije ništa planirano za nas....
I daleko si od zaborava.
Ali nema te više u srcu.
Skriven si u malom dijeliću ove duše, negdje tamo.....
I uhvatim sebe, samo ponekad, kako ti se nadam.
A znam da nemam prava.
A i ne želim te.
Ostat će samo neke stvari, zauvijek, u mislima i u srcu....
A ja ću osjećati, drhtati, željeti... Voljet ću....
Opet nekad... Nekog....
Kad vratim vjeru u ljude........
Taj netko će mi biti sve.....
Taj netko....
Čije 'Volim te' neće toliko boljeti.....
Kao tvoje.....
Post je objavljen 11.10.2007. u 14:14 sati.