Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/adansoniadigitata

Marketing

Ponos i pobjede

Pozdrav svim blogerima!

NIsam imala namjeru napisati post. Čekala sam kraj mjeseca, no jedna tema me spriječila...

Baš sam jučer pročitala knjigu "Lažljiva Suzi" koja me nevjerojatno potresla.
Djevojka mojih godina, možda malo starija, dolazi u novu školu, svi joj se smiju, i ona počinje lagati. Izmišlja sve i svašta, i uopće mi je bilo žao čitati o tim njezinim lažima. Izmišljala je da ima nekog super-kul dečka Vida, da su joj roditelji bogati, da živi u nekoj ogromnoj vili i dr.
NIsam mogla vjerovati koliko su laži zapravo opasne.
Čak i one bezazlene. kojima se izvlačimo roditeljima zašto nismo napisali zadaću, ili one u kojima ih molimo da nas puste još malo vani...
U laži su kratke noge, mogu sa sigurnošću reći, jer je toj djevojci u knjzi sve krenulo naopako. Na kraju je završila u ludnici, jer se pokušala ubiti. Osjećala sam se grozno, ali i dobro nakon što sam pročitala tu knjigu. Osjećala sam se opušteno, kao da sam dobro postupila. Nikad nisam lagala ljudima za neke velike stvari, previše sam se bojala. To su bile obične glupe laži nekim prijateljima ili roditeljima.
No odlučila sam s time prestati. Previše neprilika donose.
Danas ujutro sam malo razmišljala i nisam se mogla odlučiti što je zapravo gore - droga ili laganje.
Pročitala sam prošle godine knjigu "Dnevnik jedne narkomanke" koja je na kraju nažalost umrla, predozirala se.
Isti osjećaj sam osjećala i nakon čitanja te knjige. Nekakvo olakšanje.
Kao da sma sretna što sam uopće živa i zdrava.

Ipak držim do toga da je droga puuno više strašnija i opasnija od laganja, no tu su negdje. Skoro pa su isti završetci u svakoj knjizi, i to me začudilo.
Laganje i droga idu zajedno. Ako se drogiraš, automatski lažeš svima oko sebe. No ako lažeš, ne mora značiti da se drogiraš.
o tome ne mogu raspravljati, nisam dovoljno upućena niti u jednu od tih tema.

Škola je počela, a ja se osjćema odlično, dobro sam započela. ne mogu dočekati srednju, gdje će sve biti super, a i poznam mnogo ljudi od tamo, tako da će mi zaista biti super, nema razloga da ne bude.

Ovaj zadnji post uopće nije dubokouman, no izgubila sam negdje taj način pisanja, koji ti uvijek zada da razmisliš. Sada pišem nekako šuplje, kao da uopće nemam neku određenu temu.
To me zapravo i ne brine, jer znam da je to samo jedna od promjena koje su se dogodile u ovih nekoliko dana ili tjedana koliko nisam pisala...
Postala sam šutljiva, nisam više onako pričljiva kao nekada, teže pronalazim inspiraciju i više razmišljam prije nego što nešto kažem. Sad ne znam je li to dobro, no znam da za mjesec dana više neće biti tako, nešto će se promijeniti.

Sljedeća knjiga na popisu je nažalost lektira, koju neću čitati sa guštom, no odmah nakon nje slijedi krimić Leona Urisa "Trojstvo". Ako je netko pročitao, slobodno mi može reći kakva je, da ne čitam uzalud.

Pozdrav od
Djevojčice Lutalice!

Post je objavljen 11.10.2007. u 10:00 sati.