U mojoj familiji kad se priča "u moje vrijeme..." , priča se o šoping izletima u Trst. Ja o tomu ne znam ništa jer tada ili me još nije bilo ili nisam niti znala što li je to šoping.
Legende obavezno ukljucuju višesatnu noćnu vožnju do cilja. čudno radno vrijeme dućana, "shop til' you drop" sindrom, i uglavnom, dovlačenje kući svega, od odjeće do kućanskih aparata, a posebno cipela, pošto se u ta vremena u Jugi ništa nije moglo kupiti.
Moja starija sestra, vjerujem više iz sentimentalnih razloga, i dalje svake godine barem jednom "skoči" do Trsta. I i dalje je oduševljena....
Ove godine imala sam tu čast da povede i mene....
Ja, dijete shoppingom opsjednutog Zagreba koje je godinama studiralo u drugom shopping raju (Austriji) bila sam, blago rečeno, razočarana. Čemu li smo se vozili čitava 3 i pol sata?!?
Ok, milijun cipela. Talijanskih. Kožnih. Ali niti jedne ne odgovaraju mojem pomalo neobičnom ukusu, i baš me briga što su jeftinije nego u Zagrebu kad ih ionako neću kupiti niti nositi.
Odjeća. Brdo butika sa ili strogo klasičnom ili hipertrendy odjećom. Znači, opet ništa za mene. Ja naime imam svoj stil (bar se trudim), i neke svoje omiljene dućane, a tih u Trstu nema. Svidio mi se jedino Promod, gdje sam si nešto i kupila, ali Promod postoji i u Beču i u Budimpešti gdje sam bila prošli tjedan.
I opet, zašto li me to ne čudi, hrpa Hrvata. I hrpa Zagrepčana. Opsjednuto pregledavaju dućane kao da će se uskoro zabraniti kupovina...
Uf. Na kraju sam si cipele kupila pogodite gdje: na povratku u nakupovalnom središču pokraj Ljubljane.
Slijedeći tjedan idem do Austrije (do faxa, ne u kupovinu, znam što ste pomislili) ali vjerojatno ću stići svratiti i do omiljenog mi H&M-a, koji mi zapravo od svih dućana najviše nedostaje u Zagrebu.
Inače, svaka čast nam metropoli, ona trenutno gotovo potpuno zadovoljava moje modne potrebe. Ne mogu vjerovati da sam ovo napisala, ali istina je. još da nam je H&M-a, i IKEE.....