Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/globabloga

Marketing

ČUDNE GENERACIJE, PROŠLE, SADAŠNJE, BUDUĆE...

Image Hosted by ImageShack.us

Ovih dana sam zamišljena i muče me neke stvari koje oni drugi ljudi ne mogu razlučiti i shvatiti, a to je da se svijet ne vrti oko njih, da nisu svi maloumni kako se ponekad čini, da i kad prešutim ne znači da nisam bila svjesna svega što se događa, a žalosno je to što onda takvima raste ego i pumpaju se nekom šupljom umišljenošću iskorištavajući svačiju dobru volju, pridobivajući ih pritom nekim čudnim načinom ulizivanja, načinom govora i spikom koja je isprazna i glupa.

Nitko ne zna za riječ oprosti, a meni se ponekad čini da ju ja samo izbacujem iz rukava kao da skrivam u njima sve tuđe pogreške i namjere da ju ikad izgovore, ali ne uspjevaju. Drago mi je što sam naučila koristiti tu magičnu riječ od koje se osjećam puno bolje i sretnije, čišće i poletnije, kao da sam skinula debeli sloj prašine s najdraže mi knjige, ponovno ju pročitala i osjećam se mudro.

Zašto su ljudi toliko zli? Zašto iskorištavaju tuđu dobru volju, a na kraju ne znaju zahvaliti čak ni na ponuđenoj cigareti, već naprotiv još me popljuju što to ne bi bio njihov odabir da su imali priliku birati? Fuj na kvadrat. Takvih ljudi mi je kun purac, a ja jadna ne znam s takvima izači na kraj jer nisam kao oni, ali nije ni da mogu birati s kim ću provoditi vrijeme, pa jednostavno uvijek pođem na krivu stranu, ili dobijem po nosu nizašto, slušam neke mudre drekarije koje sam usvojila još u najranijem vrtićkom periodu....Ono, fakat mi se čini da ti ljudi izgleda nemaju neke pametne roditelje, da su zatupljeni, nezainteresirani, kao popili su cijelu pamet svemira, a blage dume nemaju niočemu što vrijedi i o čemu uopće valja izdvajati nešto vremena i razmišljati o tome, o odnosima....

Pojma nemam ni zašto sam započela ovu temu. Ponekad mi se čini da se ovakva kao ja jednom rađa (zvuči prepotentno, al....) fakat, dobro možda tek par njih tijekom godine. Ne velim da sam prepametna i premudra, ali znam priznati pogreške, znam reći da nešto ne znam, da ne razumijem, volim slušati, učiti, izvlačiti iz ničega nešto, pokušati shvatiti govor prirode, nadmudrivati samu sebe...drugi, zapali su u neki svoj bunar koji je već počeo smrditi naširoko, ali ni mrdac da se pokušaju spasiti, ili, jednostavno to ne vide jer su glupi.

No, dosta vrijeđanja ostalih, nisu svi takvi, nije mi to bila namjera sve ocrniti a sebe bijeliti, no, dajte ljudi, pamet u glavu, knjigu u ruke, gore glavu (ne previsoko), pružite ruke ka svijetu, širom otvorite oči i nebojte se vidjeti nešto što vam se možda ne bi svijedlo već drugi puta pokušajte izbjeći to i usmjerite se ka boljem načinu življenja i razumijevanja sebe i drugih.

Pozdav od zabrinute budučnošću!

Post je objavljen 09.10.2007. u 18:25 sati.