Marketing
Život, već napisana knjiga ili?
Život, opisan jednostavnom riječju, ali nije tako jedostavan za objasniti. Prodrijeti u njegov smisao, otkriti njegovu tajnu. Preteško je nama običnim ljudima. Tako nekuvečer sjedim kod kuće i razmišljam o svome životu. Što sam učinio sve do sada, i o pozitivnim i o negativnim stvarima. I nekako pronalazim odgovore za svoje ponašanje, koje je nekada bilo pozitivno a nekada negativno. Ali u jednom trenu ne znam odgovoriti na svoje jednostavno pitanje. Da li je naš život već napisana knjiga po kojoj živimo ili ga sami pišemo. Sami stvaramo svoju knjigu. Pokušavam sam sebi odgovoriti, ali gdje tražiti odgovor. Ako je život pisana knjiga, već ju je netko za nas napisao i svi događaji koji su se dogodili i dogodit će se.
Ne možemo ih nikako promijeniti. Možemo samo živjeti po njima. I nadati se da će stvari koje su u toj knjizi zapisane biti dobre za nas. Al ako je naša knjiga prazna, i sami ju pišemo, sami stvaramo svoju priču. Nije to s jedne strane loše, ali što s stvarima opet u životu na koje ne možemo utjecati a događaju se i nama, zašto se događaju, mi ih ne želimo. A s druge strane ne možemo ih spriječiti. Kažu Bog nam je dao ovozemaljski život da ga živimo kako najbolje umijemo i znamo, a što je sa situacijom kad pogriješiš. Zašto te Bog onda lupi po prstima. Ako je život pisana knjiga zašto onda nekima je sve najljepše zapisano a nekima bol, bol i tuga. Gdje je tu pravednost. Cijele te večeri mi se vrtjelo to po glavi i pokušao sam si naći odgovor na ta pitanja. Jednostavno nisam ih našao. Zasada. Na mnoga pitanja sam do sada imao odgovor, ali neki događaji u mom životu, na koje sam ja utjecao, su srušili te odgovore. I da me sada netko pita da mu kažem odgovor ne bih znao mu reći, možda i bi, al se je on negdje u glavi izgubio. Ali jednu stvar koju sam naučio kroz svoj dosadašnji mladi život je da ako smo pisci svoje knjige, ne treba ju pisati razumom, nego srcem. Jer srce nikada ne pogriješi. pogriješi samo naša luda glava i nerazmišljanje s njome. Još je puno stranica knjige mog života koje trebam ispisati, želim ih ispisati lijepim događajima, sa što manje tužnih i ružnih trenutaka, a oni događaji na koje neću moći utjecati neka se dogode ako je to sudbina koju nam Bog daje. Iako mi srce u ovom trnu nije sretno, nadam se da će uskoro ta stranica moga života početi se ponovno pisati slovima i riječima punih ljubavi. U tome pronalazim snagu za sutra. Nadam se da će mi jedna osoba pomoći ispisati stranice moga života, lijepim stvarima, moja ljubav. No što će vrijeme učiniti, ne znam. To je stvar na koju trenutno ne mogu utjecati, mogu samo očekivati nju. Na to može samo ona utjecati. Na meni je da budem tu i ako ona promjeni odluku da zna da sam tu, da je čekam. Ali dok se to ne desi ima stvari na koje mogu utjecati i pisati u knjizi svoga života o njima. Eto što ti je život, mnoštvo događaja, uspona padova. Lijepih i manje lijepih sjećanja. Koje je netko zapisao za nas ili ih mi sami pišemo. Odgovor je tu u nama. Ali ga ne vidimo. možda ga jednom saznamo. Život, treba ga nastaviti pisati, još je rano da se tu knjigu zatvori.
Post je objavljen 09.10.2007. u 10:42 sati.