JESU LI I SIROMAŠNI NOVINARI POKVARENI PO DEFINICIJI?
Opet sam htio pisati o "spontanom ponašanju" Zdravka Mamića, kao i o psovkama i prostotama u javnom medijskom prostoru, premda sam već taj fenomen nekoliko puta komentirao. To je sada top tema, a cijela se lavina zahuktala kada je - kako bi neki eufemistički rekli - osebujnost Mamićeva izražavanja i komuniciranja u javnosti, posebno dovođenje u vezu s genitalijama, kao nikada dosad izravno u čelo pogodilo čak i jake novinare, kojima ni LET 3 sa svim svojim prostotama nije dirnuo osjetljivu rezonantnu žicu.
A onda mi je jučer "za oko zapeo" sjajan osvrt uglednoga kolumnista Novoga lista Nenada Miščevića (s kojim se kao ljevičarem i liberalcem gotovo nikad ne slažem) o javnom sramnom ispadu jednoga političkog grubijana, na čije grozote novinari doista prerijetko reagiraju. Tako je bilo i ovaj put. Samo sjajna Vjesnikova kolumnistica Silvana Oruč Ivoš i spomenuti prof. Miščević nisu utonuli u blato medijske šutnje.
No kad bi ga se mediji dohvatili i posvetili mu mali dio pozornosti koji im je (bio) usmjeren npr. na Hebranga, Žužula, Čučića, Dikana, Mraovića, Mamića..., bio bi to početak puta u političko samoubojstvo jedne glupe bahatosti (riječ je, za one koji ne znaju, o šefu stranke koja se zove Ha En Es). Ali – možemo biti sigurni – to se neće dogoditi!
A što je to tako grozno već samopostavljeni "budući premijer" bubnuo i ostao živ? Pa "lijepo" je nediplomatski rekao što (ne jedini!) misli – da je SIROMAŠAN POLITIČAR PO DEFINICIJI KORUMPIRAN. Odnosno: "Svatko tko se bavi politikom, a nije materijalno situiran je po definiciji korumpiran!"
Dakle, taj političar (kojega od Čučića razlikuje "samo" slovo U u prezimenu i činjenica da ne "ljubi mir" kao nedavno linčovani ljubitelj vlastite djece) potpuno neznakovita imena Radimir, kako Miščević (kojemu čestitam na poštenju i hrabrosti) piše u Novom listu (7.10.2007.), poručuje mladima da se klone politike ako nemaju kruha. Novinar s pravom ističe da je to nevjerojatna, duboko destruktivna i sramotna izjava.
Argumentacija (u skraćenom obliku) slijedi ovako: Pitanje prvo, je li Čačićeva teorija činjenično istinita o političarima? Je li Martin Luther King bio "po definiciji" korumpiran? A Mandela? Svijet obiluje sposobnim političarima poteklima iz siromašnijih sredina; nikakve korumpiranosti "po definiciji" tu nema.
Zatim, u Hrvatskoj korupcija nipošto nije stvar sirotinje, već upravo bogatih. Zar su nositelji korupcije kod nas penzioneri, nezaposleni mladi ili nezaposlene majke? Ili su to tajkuni, lavovi iz slobodnih profesija poput korumpiranih kvalitetnih liječnika i pravnika, i pripadnici "dvjesto obitelji"... Zar njima vjerujete, gospodine Čačiću? Zar njima vjeruje Vesna Pusić, vaša stranačka kolegica i valjda istomišljenica?
Pitanje drugo, je li Čačićev credo demokratski? Ili je bit demokracije davanje šanse sposobnima da sudjeluju u politici, bez obzira na njihovu "stalešku" pripadnost, i početno materijalno stanje? Predstavite si zemlju koja se diči demokratičnošću, a u kojoj unaprijed vlada pravilo da je siromašniji kandidat "po definiciji korumpiran" i nema prava sudjelovati u izbornoj utakmici.
Zalaže li se Čačić za neku vrst mješavine kapitalizma i feudalizma, u kojoj vlastito ili nasljedno bogatstvo daje bitna politička prava, koja su sirotinji uskraćena? Ako je tako, bilo bi to dobro znati. Da znamo da je HNS hrvatska protu-narodna, a ne narodna stranka. Usput, njegova je izjava duboko uvredljiva i nehumana; no mislim da je to od njega za očekivati. Sirotinjo, pokvarena si po definiciji, nevjerojatna je poruka koju se niti nacisti nisu usudili javno iznositi. Koju se niti jedna današnja normalna stranka, ni američki republikanci koji su posve sigurno stranka krupnog kapitala, nije usudila javno izreći. Čačić ju je iznio, i to kao pouku za mlade.
Ovdje valja dodati kako je očito da RČ želi biračku masu uvjeriti da bogati – kao ON – nisu korumpirani, da nikad nisu u sukobu interesa, da... Međutim, to zvuči kao: "magla, magla svuda oko nas..." jer mnogi znaju da je upravo "nekorumpirani ON", dok je bio ministar u Milanovićevu, pardon, u Račanovu mandatu, pogodovao da (njegove) tvrtke iz grupacije Coning sklope s ("njegovim") Ministarstvom graditeljstva 12 ugovora vrijednih "samo skromnih" 132 milijuna kuna.
Treće Miščevićevo pitanje propituje je li Čačićev credo spojiv s javno objavljenim i naširoko reklamiranim programom HNS-a, kao navodno socijalno osjetljive stranke, pri čemu je jasno da predsjednik stranke potpuno diskreditira njezin program i praktično objavljuje da je sve to lijepo napisano – obična laž!
Posebno kad je riječ o jednom od temeljnih građanskih prava - o pravu da se bude biran, i to na političke funkcije. Uskraćivanjem tog prava bilo kome, uskraćuje mu se građansku jednakost. Ako sve grupe trebaju uživati građansku jednakost, zašto je uskratiti siromašnima? Zato jer ovi nisu manjina, nego većina, možda bi pametno odgovorio Čačić. Ako to misli, vjerojatno mu je potreban psihijatar. I nastavnik etike za srednju školu, da mu objasni što su to građanska prava – ističe kolumnist NL-a te grubo iskreno zaključuje:
Narodnjaci, sramite se. Sramite se sebe, svojih programskih laži i svog socijalno slijepog i bezočnog predsjednika.
Eto, pa ti budi (istraživački raspoložen) - novinar!
Post je objavljen 09.10.2007. u 00:31 sati.