Sun kil Moon - KLIK KLIK
Gledala sam ga kako viri kroz
rešetke, prošla sam brzo
vjetar je viorio, stiskala sam gas
on dušu je nudio:
Na stijene rasprostro je tijelo svoje
i more je žudio,
lagani prijelaz, zaborav
Gutala sam sjene, gutam mrakove
Nisam sigurna gdje stojim
Ali netko zna
kad rez se pravi
ne ostaju tragovi
Samo uvjerenje
da trava je oštra
u proljeće
kad bumbari zuje
i rastu ljubičasti cvjetovi
Na nju poleć ću svoje lice,
kad preživim zimu
i prežvaćem odluke
Post je objavljen 08.10.2007. u 23:59 sati.