Opet me dugo nije bilo na blogu, skoro mjesec dana!
Stvarno sam zanemarila pisanje, a i posjećivanje ostalih blogova...
Sram me bilo!
Puno se toga dogodilo i događa se, a ne znam naći prave riječi da sve opišem!
Možda ovako:
Ludi na smenu,
sve je tako neobično,
za film i scenu
menjamo se kao vreme,
u dah, u trenu,
mi smo dragi jednostavno
ludi na smenu,
ludi par u ludom vremenu...
By: Jelena Mrkić
Možda ovaj put nije problem u njemu, možda je u meni...
Ili je ipak možda problem u obojma...
Stvarno nism pametna!
Osjećaji mi se mjenjaju iz trena u tren!
Dva-tri dana sam se osjećala u skladu s ovom pjesmom koju sam napisala za vrijeme naše prošle svađe...
Pusti me
Sada sve mi je svejedno,
više ništa nije važno,
ono što imali smo
izgleda je bilo lažno.
Pusti me samu s mojom boli,
pusti da srce te preboli,
pusti me, idi, ne vraćaj se više,
da srce te zauvijek iz sebe izbriše.
Sada sve mi je svejedno,
ništa nije kao prije,
moje srce tiho plače,
a tvoje se glasno smije.
A sad trenutno bih da je sve kao prije, ali ne znam imam li snage za to???
Zašto uvijek sve mora biti tako komplicirano?
Ili mi sami sebi zakompliciramo stvari, a zapravo su vrlo jednostavne?
Znam da sam vas sad zbunila ovim postom i ne očekujem od vas da ga shvatite, bitno je da ga ja shvaćam i da sam si na neki način olakšala dušu pišući ga!
Za kraj preporučam da poslušate novi album Jelene Mrkić "Na vreme" jer su pjesme stvarno super, a možete ga skinuti na www.yump3.eu ili www.yucafe.com.
Post je objavljen 08.10.2007. u 20:24 sati.