Marketing
...
Kada bi svijet bio šaren kao Kokoškin
Čovjek možda ne bi gledao u vatru ili televiziju
Rečenice na ovim žućkastim, nepostojećim listovima
Nastaju često iz kratkih, utilitarnih noćnih hodanja.
Ponekad namjerno ne kupim cigarete ili ne vratim film
kad je usput, ranije u danu,
da
bih imao cilj kada se prije ponoći obuven isputim iz kuće.
Šetati bez cilja, napustio sam odavna,
Možda i iz nelagode pred samim sobom.
Možda i iz nelagode pred samim sobom.
Negdje na pola puta,
Na ljeskavom i gackavom asfaltu,
Prošao je jedan zadihani pas.
Disao je šumno, kao da puši od mladosti.
Iza njega, iz sjene je izronila hopsava djevojčica,
Pokušavajući držati korak.
Iza nje, iz tame je izašla i baka s maramom oko glave
I hodom koji je bio isuviše gegav i za bolne kukove,
lijevo-desno,
lijevo-desno,
lijevo-desno
Kvart je izgledao pokislo
zbog mokrog tijesta od
novina i kartona razbacanih oko kontejnera.
Auti šljapkaju po parkiralištu,
Odrasli nose vino i cvijeće u goste,
Djeca se okupljaju u čopore i afektiraju,
Mladi kupuju pivo da bi mogli za volan
pa u život,
Subota je uvečer
Ćutim tupu, oporu rupu u identitetu.
Post je objavljen 06.10.2007. u 22:08 sati.